Protekla godina donijela je nagli porast ilegalnih prelazaka granice u Europsku uniju iz područja afroazijskih zemalja. Do prvoga listopada registrirano je oko 280.000 neregularnih ulazaka. Riječ je o povećanju od 77 posto u odnosu na 2021. i najvećem broju od vrhunca migrantske krize 2015./2016., piše Davor Dijanović za HKV.
Ove godine u Hrvatsku je ušlo 36,000 migranata što predstavlja povećanje od 145 posto. Njemačka bilježi peteroznamenkaste brojke koje dostižu i rekorde iz veljače 2016. Njemački veleposlanik u Rimu Viktor Elbling komentirao je na Twitteru 11. studenoga: „Italija čini puno kad je riječ o migracijama, ali nije jedina: 154.385 tražitelja azila u Njemačkoj u razdoblju od siječnja do rujna 2022., 110.055 u Francuskoj, 48.935 u Italiji. To je 0,186 posto njemačke populacije, 0,163 posto francuske i 0,083 posto talijanske“.
Bivša njemačka kancelarica Angela Merkel još je 2010. konstatirala da je multikulturalizam u Njemačkoj u potpunosti propao, a gotovo je identičnu izjavu dao i tadašnji britanski premijer David Cameron. Ipak, i dalje se u kontinuitetu provodi identična autodestruktivna migrantska politika. Nešto što nije funkcioniralo s manjim brojem migranata trebalo je valjda početi funkcionirati s više?
Ipak, donekle je promijenjen odnos prema migracijama u odnosu na 2015. Čak i one države koje su i dalje spremne primati migrante zalažu se za restriktivnije politike. Dio zemalja, posebno članice Višegradske skupine, promiču koncept „utvrde Europe“. Vodstva ovih zemalja jasno vide što se događa u državama (sjevero)zapadne Europe i kuda vode masovne i nekontrolirane migracije.
Naime, predgrađa brojnih europskih metropola sve manje sliče na Europu, a sve više na Bliski istok i Sjevernu Afriku. Francuska i Švedska kao najistaknutiji primjeri pokazuju kuda vodi politika tzv. multikulturalizma koju je Samuel Huntington ispravno označio kao protuzapadnu ideologiju. Samo u Francuskoj danas postoji 800 no-go zona, tj. šerijatskih gheta u koje i policija teško ulazi. U budućnosti možemo očekivati još veći broj takvih zona u kojima žive ljudi koji preziru zapade vrijednosti i način života.
Samoubojstvo
Švedska je danas najveći multi-kulti eksperiment u Europi. Ova je država prepuna no-go zona, a kriminal i obračuni imigrantskih bandi otežavaju normalno funkcioniranje svakodnevnog života do te razine da o ovome problemu sve više govore i tzv. mainstream mediji koji su ranije promicali proimigrantsku politiku. U samo nekoliko godina Švedska se od jedne o najsigurnijih zemalja pretvorila u leglo kriminala i uličnih obračuna. Nova vlast nastoji inaugurirati restriktivniju migrantsku politiku. Nakon promjene vlasti u Italiji, i ova se država zalaže za restriktivnije politike i za svojevrsnu pomorsku blokadu Libije i Tunisa. Do kraja stoljeća, prema procjenama UN-a, broj stanovnika u Africi će narasti četiri puta, a nije teško pogoditi što će to značiti za Europsku uniju. Naime, ovi ljudi posve sigurno ne će emigrirati na Sjeverni pol niti u Latinsku Ameriku.
Douglas Murray ističe da je civilizacija koju poznajemo kao Europu u procesu počinjenja samoubojstva. „Posljedica toga će biti da na kraju naših života većina ljudi koji danas žive u Europi ne će biti Europa te da će svi europski narodi izgubiti jedino mjesto na svijetu koje mogu nazvati domom. Svijet dolazi u Europu točno u trenutku kad je ona iz vidika izgubila vlastiti identitet. I dok bi dolazak milijuna ljudi iz drugih kultura u jaku i čvrstu kulturu mogao funkcionirati, dolazak milijuna ljudi u iznurenu i umiruću kulturu opterećenu krivnjom sigurno ne može“, zaključuje Murray. I u pravu je. Europa je izgubila svoj kršćanski identitet (s ostatcima ovoga i dalje se nemilosrdno obračunava), ali stanovništvo koje dolazi u Europu ima jasno definiran i čvrst religijski muslimanski identitet.
Dio „progresivnih“ zapadnih trendova u pogledu migracija postala je i Hrvatska, posebno nakon što je novi Zakon o strancima praktički ukinuo ikakve kvote i ograničenja. Hrvati odlaze iz Hrvatske, a dolaze ljudi potpuno drugoga civilizacijskog kruga. Kakve će to posljedice ostaviti po i ovako slabo naseljenu Hrvatsku i po hrvatski identitet možemo jasno vidjeti u brojim državama umiruće zapadne Europe.
O autoru:
* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. Četrnaest godina iskustva u online i tiskanom novinarstvu te digitalnim platformama. U rodnom Bjelovaru završio je opću gimnaziju, a na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio oko 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost. Autor je knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.) i voditelj podcasta Geopolitički objektiv. U sezoni 2021. – 2022. vodio emisiju „Argumenti“ na Hrvatskom katoličkom radiju. Oženjen, otac četvero djece.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.