Finska državljanka koja je željela da država prepozna njezin novi muški spol nakon operacije spola te da istovremeno ostane legalno udana, izgubila je slučaj na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Heil Hamalainen podvrgla se operaciji spola 2009. godine, nakon što se udala za svog partnera. Budući da finski zakon definira brak kao zajednicu muškarca i žene, Hamalainen je rečeno da ukoliko želi da država prizna njezin novi spol, onda mora pretvoriti brak u civilno partnerstvo ili se razvesti, što je par odbio učiniti.
Hamalainen je tužila Finsku Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. No Sud za ljudska prava je presudio da Finska nije povrijedila pravo na privatnost i obiteljski život, niti je počinila bilo koji oblik diskriminacije.
U presudi se potvrđuje pravo na brak između muškarca i žene u članku 12. te pravo država ugovornica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da brak leguliraju putem nacionalnog prava:
“Sud ponavlja da je članak 12. Konvencije lex specialis za pravo na brak. On osigurava temeljno pravo muškarca i žene na brak i osnivanje obitelji. Članak 12. izričito predviđa reguliranje braka putem nacionalnog prava. On štiti tradicionalni koncept braka kao onog između muškarca i žene (…).
Iako je istina da su neke države ugovornice proširile brak na istospolne partnere, članak 12. se ne može tumačiti kao nametanje obveze državama ugovornicama da odobre pristup braku istospolnim parovima (vidi Schalk i Kopf protiv Austrije, cit. Gore, § 63).
Sud također tvrdi da se članak 8. o pravu na zaštitu obiteljskog života “ne može tumačiti kao nametanje obveze državama ugovornicama da odobre istospolnim parovima pristup braku”.
Na članak 8. su se pozivali neki mediji i LGBT udruge kada je riječ o Zakonu o životnom partnerstvu, legitimirajući člankom kopiranje instituta koji reguliraju brak i bračne odnose u novi zakon za istospolne parove, što je očito protivno duhu i slovu Europske konvencije, s obzirom da je Hrvatska kao država ugovornica Ustavom definirala i zaštitila brak, bračne institute i odnose na referendumu 1. prosinca 2013.
“Iz informacija dostupnih Sudu (Belgija, Danska, Francuska, Island, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Nizozemska i Velika Britanija (samo Engleska i Wales), izgleda da trenutno deset država članica dopuštaju istospolni brak. (…) Dakle, ne može se reći da postoji bilo kakav europski konsenzus o dopuštanju istospolnih brakovova.”
Finska je ujedno i jedna od 10 zemalja članica EU koje također zahtijevaju da se prije priznavanja novog spola dokaže sterilnost podnositelja zahtjeva.
Ovaj uvjet se postavlja kako bi se spriječili slučajevi da novo imenovani ‘muškarac’ postane majka, ili žena ‘otac’ – pa potom npr. kao ‘muškarci’ traže priznanje prava koja proizlaze iz majčinstva – kao što je to već bio slučaj u Sjedinjenim državama.
Zemlje koje imaju ovaj zakonski preduvjet za priznanje promjene spola od strane države su
Belgija, Cipar, Češka, Finska, Francuska, Grčka, Latvija, Luksemburg, Rumunjska i Slovačka.