Jedan jako važan aspekt prekjučer dovršenog EU summita u Bruxellesu i dogovora postignutog na njemu, ostao je pomalo u drugome planu izvješća hrvatskih medija o dosad najduljem susretu čelnika europskih država.
Osim o iznosu sedmogodišnjeg proračuna Europske Unije te fonda koji će pomoći državama u borbi protiv gospodarskih posljedica epidemije koronavirusa, oštro se raspravljalo o još jednom pitanju. A to je povezivanje korištenja sredstava iz fondova s ocjenom o „vladavini prava” u svakoj pojedinoj državi.
Pojednostavljeno rečeno, traži se da svaka država za koju tijela EU ocijene da se u njoj iz nekih razloga događa narušavanje „vladavine prava”, bude kažnjena ograničavanjem korištenja fondova.
Riječ je o ideji koja se već dulje „gura” u Bruxelleskim krugovima, a nakana joj je, tvrde mnogi, jasna. Discipliniranje onih država koje svoju budućnost vide drugačije od toga kako je vide centri političke moći u Bruxellesu, Berlinu ili Parizu.
Riječ je, naravno, prije svega o Poljskoj i Mađarskoj, državama koje su se s Bruxellesom sukobljavale oko nekoliko spornih pitanja (pravosuđe, pitanje prihvaćanja imigranata, medijska politika…samo su neka od njih). Uvjetovanjem korištenja fondova vladavinom prava želi se stvoriti mehanizam koji bi omogućio kažnjavanje tih država.
O ideji se oštro raspravlja već nekoliko mjeseci u krugovima europske politike. Mađarski premijer Viktor Orban opisao ju je kao ideju koja ima „političku” dimenziju, potpuno nepotrebnu u vrijeme kada se raspravlja o gospodarskoj obnovi Europe nakon pandemije. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó izjavio je nedavno kako je ta manipulacija s europskim fondovima, njihovo korištenje po načelu „batine i mrkve” u raspravama s državama srednje Europe neprihvatljivo. Jer ti fondovi, pojasnio je, nisu nikakav „dar”, nego se 70 posto novaca koje zapadne države ulažu u njih vraća kroz profite zapadnih korporacija koji one ostvaruju na tržištima srednjoeuropske regije.
„Nije pošteno da nas Bruxelles i zapad opisuju kao one države koje jedine profitiraju iz tih sredstava”, rekao je.
Poljaci su također uoči summita upozoravali da neće pristati na povezivanje političkog i gospodarskog. Ministar vanjskih poslova Jacek Czaputowicz tako je dao jasne izjave o tome. Objasnio je kako Poljska zauzima takvo stajalište ne zbog toga što je protiv vladavine prava nego zato što je nemoguće uspostaviti objektivne kriterije za takav mehanizam.
Prof. Genowefa Grabowska, ugledni poljski stručnjak iz područja međunarodnog prava, upozoravala je kako termin vladavina prava nije dovoljno precizno objašnjen u temeljnim dokumentima Unije da bi se na temelju toga mogli utvrditi mehanizmi kažnjavanja povezani s njim. Drugim riječima, to je tlo pogodno za političke i politikantske manipulacije. Pristajanje na takav model značilo bi gubljenje suverenosti i ograničavanje političkog manevarskog prostora za vladu u Varšavi, bez obzira tko je u nekom trenutku vodi, govorilo se.
Tijekom summita poljski i mađarski predstavnici čvrsto su ustrajali u tom stajalištu po pitanju financijskih kazni za „vladavinu prava”. U jednom trenutku, u tome im se pridružio i premijer Slovenije Janez Janša, procjenjujući kako je riječ o pitanju važnom i za njegovu državu. Istodobno, zemlje Višegradske skupine, kao što to i obično biva u takvim situacijama, nastupile su kao jedinstvena politička skupina u pregovorima za iznos pomoći i proračunskih sredstava za idućih sedam godina.
Iz pregovora te su države izašle jako zadovoljne. Posebice Poljska koja će, dogovoreno je, u idućih sedam godina dobiti oko 170 milijardi eura iz proračuna i fondova za obnovu gospodarstva. Riječ je o najvećem iznosu dosad ispregovaranom za Poljsku, pa se govori o velikom uspjehu premijera Mateusza Morawieckog. Tome se pridodaje i činjenica da je Morawiecki ispregovarao da se Poljska ne mora obvezivati na uspostavljanje klimatski neutralnog gospodarstva do 2050., što joj kao državi koja i dalje proizvodi velike količine ugljena iznimno znači.
A kako stoje stvari s vladavinom prava?
Iz vlade Morawieckog naglašavaju kako su i tamo ostvarili pobjedu, te kako je odbijen prijedlog Europske komisije o izravnom povezivanju korištenja fondova i vladavine prava. Umjesto toga, u konačnom je dogovoru navedeno kako će biti uspostavljeni mehanizmi nadziranja „financijskih interesa” EU u kojima će konačnu riječ imati Europsko vijeće gdje je potreban konsenzus svih članica. Što znači, govoreći iz poljske perspektive, da moguće kazne za Varšavu neće proći zbog sigurnog veta Mađarske.
Drugi glasovi u Poljskoj, pak, upozoravaju da stvar ipak nije tako jednostavna, te da i dogovoreni mehanizam može Poljskoj zadati ozbiljne probleme. Među tim glasovima su i oni iz vladajuće koalicije Ujedinjene desnice koju prevodi Pravo i pravednost (Prawo i sprawedlwość).
Da cijela priča o „nadzoru vladavine prava“ ipak nije prošla tako kako su očekivali pojedini centri moći u europskim institucijama govori i reakcija Europskog parlamenta.
Parlament je, naime, u današnjoj rezoluciji koju su potpisale glavne skupine u njemu izrazio nezadovoljstvo postojećim oblikom VFO-a (Višegodišnjeg financijskog okvira), a jedan od glavnih prigovora jest upravo kako mehanizam „kažnjavanja“ nije dovoljno jasno postavljen. Rezoluciju nije potpisala stranka Europskih reformista i konzervativaca kojoj pripada PiS.
Što cijela rasprava o vladavini prava znači za Hrvatsku?
Prije svega, treba naglasiti kako oni koji tu raspravu objašnjavaju kao novi izraz borbe unutar EU između federalističkih i suverenističkih težnji, imaju pravo.
Danas Poljska ima problema s Bruxellesom jer želi ustrojiti pravosuđe i očistiti ga od starih kadrova, a sutra bi se svi mi u području Srednje Europe mogli naći „pod udarom“ iz brojnih drugih razloga.
Recimo, tko nam jamči da Hrvatska, koja je referendumom iz 2013. zaštitila brak kao zajednicu muškarca i žene, neće biti primorana u jednom trenutku to promijeniti? Hoće li ta zaštita tradicionalnog braka također postati nešto usmjereno protiv „vladavine prava“?
Ako vam to zvuči pretjerano, dovoljno je prisjetiti se činjenice da je danska premijerka Mette Frederiksen ovih dana u Bruxellesu lobirala za smanjenje sredstava za Poljsku zbog „ugrožavanja LGBT prava“.
Kao što vidimo, termin je poprilično „fluidan“. Kao, uostalom, i čuveni termin „europske vrijednosti“. Oba, čini se, često bivaju iskorištena kao način ušutkivanja onih koji imaju vizije Europske Unije i mjesta svoje države u njoj nešto drugačije od onih koje za njih imaju glavni moćnici „stare Europe“. I zato pristajanje na njih kao uvjete za dobivanje fondova Europske Unije, znači gubitak suverenosti, znači ovisnost o središtima moći u Bruxellesu i gubitak vlastitog političkog glasa.
One političke snage u Hrvatskoj koje žele da se taj glas, ipak, čuje trebale bi biti toga svjesne. Poljska i Mađarska su na summitu ostvarile veliku pobjedu i za njih.
* Goran Andrijanić, Udruga Triju mora, diplomirao je novinarstvo na FPZG i pisao u nizu hrvatskih i poljskih medija. Bio je glavni urednik Bitno.net, izvršni urednik tjednika Fokus i novinar u Jutarnjem listu. Sada piše za poljski portal Wpolityce.pl i tjednik Sieci. Piše o religiji, politici i popularnoj kulturi. Oženjen, otac troje djece – Antonine, Jana Josipa i Ruže Hanne.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa