Izborni rezultati u Italiji bili su glavna tema mnogih medija diljem kontinenta u ponedjeljak. Oni s ljevice — daleko najbrojniji — ponekad su graničili s histerijom, dok su oni s desnice — u Zapadnoj Europi vrlo rijetki — bili oduševljeni.
U Francuskoj, talijanskoj susjednoj zemlji u kojoj su mainstream mediji posebno zabrinuti zbog pobjede prijatelja Marine Le Pen, ali i mađarskog Viktora Orbana i poljskog PiS-a, dan poslije najhisteričniji je bio ljevičarski dnevnik Libération.
Zašto ljevica Giorgiu Meloni naziva “postfašisticom”?
Kao i mnogi ljevičarski mediji u Europi, Libération Giorgiu Meloni opisuje kao “postfašisticu”, što je posljedica njezinih političkih početaka u MSI-u, Talijanskom socijalnom pokretu, pokretu koji su stvorili bivši fašisti nakon 2. svjetskog rata. Cilj mu je bio okupiti nekomunističke radnike pod svojom zastavom, a kada je Meloni 1992. ušla u politiku s 15 godina, to više nije bio neofašistički, već više širok nacionalno-konzervativni politički pokret s mnogo različitih tendencija.
Predstavnici MSI-ja bili su ministri u vladi Silvija Berlusconija 1994. godine, a sama Meloni bila je ministrica za mlade od 2008. do 2011. godine u četvrtoj Berlusconijevoj vladi. Od 2020. predsjeda skupinom Europskih konzervativaca i reformista (koja uključuje poljski PiS i španjolski Vox).
Tako Giorgia Meloni, rođena 1977., nema veze s fašizmom i nikada se nije identificirala s tom ideologijom, dok Partito Democratico (PD) lijevog centra u svojim redovima ima mnogo ponosnih bivših članova Komunističke partije, navodi Remix.
Francuska
Unatoč tome što Meloni nema nikakve veze s fašizmom, to nije sprječilo Libération da objavi naslov: “U Italiji: s Giorgiom Meloni, postfašizam na vlasti”. Članak objavljen pod ovim naslovom završava rečenicom: “Oporba se sa svoje strane boji da će Giorgia Meloni povesti zemlju putem neliberalnih demokracija, po uzoru na Poljsku Jaroslawa Kaczynskog ili Mađarsku Viktora Orbána.”
Intervju objavljen istog dana u Libérationu nosi naslov: “Opći izbori: ‘Italija se zapravo nikada nije pomirila sa svojom fašističkom prošlošću’.”
A glavni dopisnik Libérationa piše: “Prvi put će jednom od zemalja osnivačica Europske unije upravljati krajnja desnica. I to ne bilo kojom državom, već jednom od ‘velike trojke’: Italijom. Politički šok je golem, budući da je izgradnja Europske unije pokrenuta nakon svjetskog rata za koji su odgovorni njemački i talijanski fašisti, kako bi se usidrila demokracija i stalo na kraj uskogrudnom nacionalizmu i sukobima koji je isprovocirao. Vjerojatno imenovanje Giorgie Meloni, predsjednice Fratelli d’Italia (FDI), osvjedočenih postfašista, stoga potkopava raison d’être Unije.”
U međuvremenu, glavni naslov ljevičarskog Le Mondea u ponedjeljak ujutro bio je: “Izbori u Italiji: Giorgia Meloni i njezina postfašistička stranka Fratelli d’Italia pobjeđuju”, uz još jedan članak pod naslovom: “Izbori u Italiji: tko je Giorgia Meloni , mlada čelnica postfašističke stranke na vratima vlasti?”
Ni “desnica” u Francuskoj nije štedjela Meloni
Čak je i na web-stranici navodno desnocentraškog francuskog dnevnog lista Le Figaro dominirala riječ “postfašistička”.
U članku koji je objavio dopisnik Le Figara iz Rima, čiji naslov “Giorgia Meloni, žena snažne volje koja uživa široku podršku u Italiji” mogao bi nas navesti na pomisao da su Meloni i njezina stranka, koje je list nazvao “nacionalno-konzervativnim” umjesto “postfašističkim” prikazana u pozitivnijem svjetlu. Međutim, sljedeći izvadak pokazuje da je to daleko od stvarnosti:
“Njezini napori da uvjeri ljude da je Fratelli d’Italia konzervativna stranka kao i svaka druga ne može prikriti činjenicu da je vode veterani Talijanskog socijalnog pokreta (MSI), čiji je raison d’être, kada je osnovan 1946. na ruševinama fašizma, bio upravo održavanje plamena. (…) nasilje njezinih prošlih optužbi protiv ‘masovne imigracije’, ‘rodne ideologije’, ‘briselskih birokrata’ ili ‘velikih međunarodnih financija’ također je zabrinjavajuće.”
Španjolska
Glavni naslov na web-stranici španjolskog El Paísa u ponedjeljak ujutro bio je: “Krajnja desnica po prvi put pobjeđuje na izborima u Italiji”.
“Koalicija konzervativaca, postfašista i populista, predvođena Giorgiom Meloni, osvaja 44 posto glasova i u Zastupničkom domu i u Senatu, s 97 posto prebrojanih glasova”, piše El País.
“Politički potres s mirisom konsolidacije krajnje desnice u Europi potresao je Italiju u nedjelju”, piše El País, napominjući: “Talijani su odlučno glasali za koaliciju desnice i krajnje desnice — politički konglomerat koji nije vladao od posljednje vlade Silvija Berlusconija, koja je pala 2011. kada je Italija bila na rubu bankrota, a Meloni je bila prerano sazrela ministrica mladih.”
U međuvremenu, glavni naslov El Munda desnog centra u ponedjeljak ujutro bio je: “Melonina teška desnica pobijedila je u Italiji i uzdrmala Europsku uniju.” Ovaj članak počinje sljedećim riječima: “Desnica je pobijedila na talijanskim izborima i spremna je vratiti se na vlast nakon desetljeća. Glasovanje, s rekordnom stopom suzdržanosti, također je otvorilo vrata tvrdoj desnici, onoj Giorgie Meloni, da po prvi put u povijesti dođe do Palazze Chigi, zatvarajući zauvijek jednu eru, onu koju je Republika inaugurirala na stupu antifašizma s još tinjajućim pepelom Drugog svjetskog rata.”
Njemačka
Njemački Frankfurter Algemeine Zeitung (FAZ) nije spominjao fašizam u svom glavnom članku o pobjedi Meloni u ponedjeljak ujutro, odlučivši umjesto toga naglasiti koliko su se europske desničarske stranke radovale rezultatima izbora u Italiji. FAZ citira političke čelnike Njemačke Alternative za Njemačku (AfD), Francuskog nacionalnog okupljanja (RN), te poljskog premijera Mateusza Morawieckog i, kao protutežu, potpredsjednicu njemačkog SPD-a u Europskom parlamentu Katharinu Barley (onu koja je željela “financijski izgladnjeti” Poljsku i Mađarsku):
“Giorgia Meloni bit će premijerka čiji su politički uzori Viktor Orbán i Donald Trump. Izborna pobjeda saveza stranaka desnog centra u Italiji stoga je zabrinjavajuća, (…) Melonina ‘kampanja govora za Europu’ ne može sakriti činjenicu da ona predstavlja prijetnju konstruktivnom suživotu u Europi”, piše list.
Njemački mediji koje financiraju porezni obveznici također su dali svoje mišljenje, a njemački javni servis Deutsche Welle (DW) napisao je: “Giorgia Meloni, koja predvodi koaliciju desnog centra, na putu je da postane prva žena premijerka u Italiji i prva čelnica krajnje desnice još od Benita Mussolinija.”
Poput francuskog Le Figara, DW smatra da je Melonino stajalište protiv LGBT lobija, masovne imigracije i velikih međunarodnih financija jasan znak da ona ima neke veze s fašizmom:
“Melonina stranka Fratelli d’Italia u savezu je s antimigrantskom strankom Liga Mattea Salvinija, kao i s desnim centrom Forza Italia koju vodi bivši premijer Silvio Berlusconi. Meloni je kampanju vodila pod motom ‘Bog, zemlja i obitelj’. 45-godišnja nacionalistica umanjila je postfašističke korijene svoje stranke i nastojala ju je promovirati kao mainstream konzervativnu skupinu. Odbacila je optužbe da je fašistica i ublažila krajnje desničarsku retoriku. Međutim, u lipnju se pobunila protiv takozvanog LGBT lobija, ‘masovnog useljavanja’ i ‘velikih međunarodnih financija’.”
Poljska
Poljski ljevičarski dnevnik Gazeta Wyborcza nabrojao je u ponedjeljak glavne krivnje Meloni u njihovim očima (i u očima europske ljevice):
“Meloni, kao i čelnici stranke Pravo i pravda (PiS), talijanskog partnera na krajnjoj desnici u Europskom parlamentu, propovijeda potrebu da Europska unija postane ‘Europa nacija’, uz obranu kontinenta od ne-europskog useljavanja i obranu kršćanskog identiteta. U autobiografiji objavljenoj prije godinu dana, optužila je da je ‘EU u svom sadašnjem obliku nedefinirani identitet u rukama tajanstvenih birokrata koji bi željeli ukloniti nacionalne identitete’ U svojoj predizbornoj kampanji najavila je povratak tradicionalnom obiteljskom modelu, borbe protiv LGTB lobija te edukacije mladih kroz sport za rješavanje mladenačkih devijantnosti, među koje je uz ovisnosti o drogama, nikotinu i kockanju navela i samoozljeđivanje, bulimiju, pretilost i anoreksiju. Ženama je u međuvremenu obećano pravo da ‘ne pobacaju’. Fratelli d’Italia je čak kritizirala epizodu Pepe Pig zbog promicanja rodne ideologije u kojoj je jedna od životinja imala dvije mame.”
U isto vrijeme, reakcije iz krugova poljske vlade objavila je konzervativna Gazeta Polska pod naslovom: “Političari zakona i pravde o talijanskim izborima: ‘Velika pobjeda’, ‘Bravo Italija! Demokracija je pobijedila!’.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa