Devetoga dana suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu svjedočio je Krunoslav Prates te njegova bivša žena Keti Prates.
Keti Prates prva je svjedočila i ustrajala je u tome da se ne sjeća Perkovića i susreta s njim u Skopju, u Geretsriedu i u belgijskom Liegeu te ga također nije mogla prepoznati u sudnici. Sucu je kazala kako je prošlo 40 godina, a čovjek s kojeg je tada vidjela je bio vitak i mlad.
Sudac ju je upozorio kako zbog lažnog svjedočenja, koje je kazneno djelo, može završiti u zatvoru.
Bivša žena Krunoslava Pratesa nije se sjećala ni ceduljice s Perkovićevim brojem telefona koju je dala mužu ni dogovora o kontaktu Pratesa i Perkovića iz javne govornice ni toga da je morala otići u kuhinju i pojačati radio dok su njezin muž i Perković razgovarali. A sve to Prates je potvrdio u svom popodnevnom svjedočenju.
Krunoslav Prates ispričao je kako se priključio studentima tijekom Hrvatskog proljeća te došao u Berlin krajem 1971. godine i stupio u kontakt s Brankom Jelićem, krenuo raditi kao novinar te započeo politički rad.
Ispričao je o skromnom životu kojim je živio, kako su novine funkcionirale te o odnosima u emigraciji. Kazao je kako su govorili o Sindičiću kao izvršitelju u pošiljatelju u pokušaju atentata na Branka Jelića. Potvrdio je kako se govorilo da su udbaši ubačeni u emigrantske organizacije.
Ispričao je kako je upoznao Perkovića. “Kad je moja supruga išla kući u Skopje jer joj je majka bila bolesna, došao je jedan čovjek kod nje i odveli su je u policiju. Tamo ju je ispitivao jedan policajac, o meni, mojem radu. Ona je znala samo jednu pjesmu protiv Tita i jugoslavenskog rukovodstva. U oko 2 tjedna tamo morala je ići 12 puta u policiju”, rekao je.
Prates je rekao kako je njegova žena otprilike znala čime se on bavi i da je to opasno. Nije ga zvala već je mužu donijela jednu cedulju. Rekla je mužu kako oni znaju da nije terorist, već da piše novine, ali oni su htjeli kontakt s njim. Dali su joj cedulju s brojem telefona da im se javi te mu je rekla da nisu tako opasni kako ih on opisuje u novinama.
Meni je bilo jasno da se radi o tajnoj službi, no htio sam ženu držati dalje od toga i stupiti u kontakt s njemačkom tajnom policijom, rekao je Prates. Ispričao je kako je njegova žena oprala ceduljicu s brojem koji je ostavio u košulji. “Odlučio sam da neću ništa raditi, nemam dokaz, neću govoriti ni policiji ni Jeliću”, rekao je Prates.
Prates je ispričao kako nakon nekog vremena, u ljeto 1975. godine, dok su se on i žena spremali za kupovinu, na vrata stana je netko pozvonio, a Keti Prates je otvorila. “Moja se žena skamenila. Pitao sam što je, ona je stajala i samo gledala. Čovjek je pitao može li ući. Žena je rekla da je to čovjek koji ju je u Skopju ispitivao. Tako je taj prvi kontakt nastao – to je bio Perković, ali to ja tada nisam znao, nego tek nekoliko godina kasnije”, ispričao je Prates.
Tada je Pratesova žena otišla u drugu sobu i pojačala radio kako je Perković tražio. Perković i Prates su razgovarali oko jedan sat, a nakon toga je Perković tražio da ostanu u stanu još pola sata. Pratesova žena znala je za kontakte, no ona se nije javljala na telefon, ali bi mužu rekla kad bi telefon zvonio i u koliko sati.
Prates je puno čitao o Udbi, nije htio reći ni da, ni ne, ali se na kraju ipak javio, kazao je. Na pitanje je li se bojao kazao je da se “nije baš pravo bojao, ali se sjetio tih priča o Udbi”.
Rekao je kako je s Perkovićem imao dogovor o razmjeni informacija. Dogovor je bio da kad zvoni telefon u puni sat, Prates zove s javne govornice.
Prates je rekao kako je njegova tadašnja žena znala za njihove dogovore o telefonskim pozivima te joj je on pokušao objasniti tko je Perković.
Prates je odgovarao i na pitanja odvjetnika Ante Nobila o tome koje organizacije u emigracije su imale teroristički karakter, kazavši da su postojale takve organizacije, no HNO i program Ivana Jelića, za kojeg je Prates tada radio nije bila takva organizacija.
“Mi smo bili protiv terorizma. Jednom je nazvao Bruno Bušić, htio je poslati neke puške, taj Bušić je snimio film “Hrvati, teroristi ili borci za slobodu”. Bušić je tada živio u Njemačkoj, htio je da mu pošalju puške, da se prikaže oružana borba. Zamislite, Bušić je htio te puške”, rekao je Prates i dodao da je Nijemcima to prijavio pa je Bušić dobio izgon iz Njemačke.
Keti Prates ponovo je svjedočila danas popodne nakon bivšeg muža te je upozorena kako je njezin suprug svjedočio da mu je donijela cedulju s Perkovićevim brojem i s uputom da ga Prates nazove, što ona nije potvrdila. Također je kazala kako se Perkovića nije bojala, nije joj bilo čudno kada joj je Perković pozvonio na vrata te je mislila da je jako dobar prijatelj njezina muža.
Sudac je konstatirao kako je neobično da se Keti Prates onog događaj koji je njezin muž potvrdio, ne sjeća. Možda moj muž ima bolje pamćenje, kazala je Keti Prates.
Rekla je da ju nije interesiralo to što dok je njezin muž bio na putu, u njegovoj je radionici ubijen Stjepan Đureković, no kazala je kako joj je Đurekovića bilo žao.
Promatrači koji pomno prate suđenje kazali su nam kako je Krunoslav Prates prilikom ulaska u sudnicu pozdravio Perkovića i Mustača mahanjem.
Tekst se nastavlja ispod oglasa