“Ako vaše informiranje i poslovanje ovise o slobodnom pristupu internetu, a trenutno ne paničarite zbog mogućnosti da bi se to moglo iz temelja promijeniti, to samo znači da ne pratite dovoljno dobro IT politiku. Nažalost, vrijeme u kojem si možemo priuštiti takvu vrstu političke neinformiranosti ili pasivnosti odavno je iza nas, jer su nam pred vratima ure internetske cenzure. Kako (i ako se to dogodi) se s time nositi, koji su glavni akteri, gdje se informirati i što poduzeti, pokušat ću dati na uvid u ovom pregledu na temu slobode interneta, europskih i svjetskih političkih IT trendova.” (Leina Meštrović, netokracija.com)
Osnovavši neprofitnu udrugu Digitalna Demokroacija, Meštrović je sva svoja raspoloživa sredstva; fizička, psihička i financijska, usmjerila prema obrani slobodnog interneta u Hrvatskoj, piše novac.jutarnji.hr
Za nju je sve započelo 2012. godine, kada je tijekom predstavljanja Trgovinskog sporazuma protiv krivotvorenja, popularno zvanog ACTA, prvi put osjetila neopisivu strast da taj sporazum ne prođe izglasavanje Europskoga parlamenta. Kada je 4. srpnja iste godine Europski parlament uistinu odbio usvojiti sporazum, Meštrović je odlučila osobno poslati cvijeće zastupnicima koji su donijeli (prema njezinu mišljenju) jedinu ispravnu odluku. Shvativši da je već tada Europska unija zamalo izglasala direktivu kojom bi se ograničila prava slobode govora i pristupa informacijama, odlučila se više angažirati u području digitalnih prava. Digitalna Agenda, koja je u međuvremenu izglasana, za nju je u tom periodu predstavljala simbol političke platforme za osiguravanje slobode interneta. No, prekretnica u njezinu životu dogodila se u kolovozu 2016. godine, kada je predstavljena prva verzija direktive o zaštiti intelektualnoga vlasništva.
– Ostala sam šokirana spoznajom da bi isti sustav koji je donio Digitalnu Agendu, nedugo nakon mogao iznjedriti njezinu čistu suprotnost, kazala je dodavši da se u tom trenutku osjećala mobilizirano.
Šok prijedlogom reforme bio je još veći jer je cijeli proces izrade prijedloga bio izuzetno demokratski i otvoren za sve. U proces su bili uključeni uistinu svi – poduzetnici, kreativni djelatnici, spisatelji, izdavači i novinari. No, u konačnoj verziji usvojeni su samo prijedlozi najvećih interesnih grupacija, primjećuje Meštrović, a kao razlog navodi njihovu jaku lobističku strukturu.
– Pet godina radila sam u Europskoj komisiji i ne smatram se naivnom osobom. Znam kako se politika stvara, ali to je bila kap koja je prelila čašu upravo zato što onemogućava drugim akterima da imaju elementarne šanse – naglasila je. Pristup utjecaju na zakonodavni proces u Europskoj uniji, ako je rezerviran jedino za najmoćnije i najbogatije aktere, nije dovoljno demokratičan zato što ne zastupa interese cjelokupne zajednice, nego samo jedne manje skupine. Za razliku od velikih tvrtki, koje imaju jedan centar odlučivanja, jedan interes te puno financijskih sredstava za provedbu, građani, umjetnici i drugi akteri ne mogu se nositi s njihovom već uhodanom strukturom, a oni zapravo čine većinu europskoga društva. Upravo zato, smatra Meštrović, lobiranje se treba ili sustavno omogućiti svima investiranjem u instituciju “građanina lobista” ili bi se trebalo u potpunosti ukinuti.
– U ovu se borbu nikada ne bih upustila da nema nesagledive posljedice za cijelo društvo – naglasila je Meštrović.
Nakon serije neuspjeha, koji su je zamalo potaknuli da službeno odustane, jedan joj je austrijski kolega rekao da je svaki samostalni pokušaj političkog aktivizma kao da “netko pokuša samostalno graditi kuću, a da ne zna ništa o zidarstvu”. Spoznavši time granice svoje moći, kao i to da ne može sama snositi odgovornost za eventualni neuspjeh, odlučila se povezati s europskim organizacijama za digitalna prava, koje su joj ponudile podršku.
U suradnji s europskom udrugom za digitalna prava EDRi-jem, kao i s uredom europarlamentarne zastupnice Julije Rede, Meštrović svojim djelovanjem pokušava pravovremeno upozoriti građane na opasnosti koje prijete u europskom i nacionalnom zakonodavstvu.
– Najviše mi u djelovanju pomaže europska platforma zato što mi nemamo adekvatnu infrastrukturu za civilno društvo. Naše udruge imaju previše problema i premalo sredstava – kazala je.
Prema njoj, ali i ostalim zagovornicima slobodnog interneta, on je inicijalno bio zamišljen na principu otvorenosti i kolaboraciji svih aktera. Osnivači interneta, popularno zvani Internet Illuminati, svoje su izume dali čovječanstvu kao osobni doprinos, naglasivši pritom da je njegova glavna karakteristika da bude dostupan svima – besplatno. Aktivisti smatraju da bi danas čovječanstvo izgledalo bitno drugačije da su iluminati svoj izum željeli zadržati za sebe i osobno od njega profitirati. Upravo zato smatraju nepoštenim da netko drugi od njihovog izuma profitira te zaustavi druge da se njime slobodno koriste.
– Svjesna sam činjenice da internet nije savršen i da ima uistinu puno problema. Ali ako imamo dijabetes, artritis i sklerozu, ne treba nam još i karcinom, što direktiva u svojoj trenutačnoj verziji uistinu jest – naglasila je.
Prema njima, pravo na internet ljudsko je pravo te je kao takvo i definirano u članku 19 Opće deklaracije o pravima čovjeka Ujedinjenih naroda. Naime, članak 19 naglašava da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koje uključuje i pravo na slobodu traženja, primanja i širenja informacija bilo kojim medijem, neovisno o granicama.
Upravo je time, prema mišljenju aktivista, internet definiran kao ljudsko pravo.
Cijeli članak pročitajte ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
