Mate Mijić, vanjskopolitički analitičar i kolumnist Večernjeg lista, gostovao je u Novom danu N1 televizije i komentirao stanje u Europskoj uniji.
Mađarska je rekla da ne priznaje glasanje u Europskom parlamentu, tvrde da odluka nije donesena potrebnom dvotrećinskom većinom. Počinje li tzv. križarski rat Orbana Europskoj uniji?
Viktor Orban je u pravu kad kaže da dvotrećinska većina nije postojala. Ako ubrojimo suzdržane, doista je nedostajalo desetak glasova. Puno je opasnije od ignoriranja te činjenice to što je Europski parlament ušao u priču izglasavanja članka 7. To je prvi put da to radi EP, obično Komisija i Vijeće donose odluke nakon čega se pokreću razni postupci. EP je ušao u jednu političku igru i otvorio jako puno prostora i za razne manipulacije, tumačenja i političke borbe. EP se uvijek upetlja u istu zamku, a to je da se u predizbornoj godini kreće s rješenjima koja nisu toliko demokratska i predstavljaju velike turbulencije u Europi. EP je htio stvoriti platformu za nekolicinu lidera raznih grupacija, koji imaju biti ambiciju biti spitzenkandidati svojih opcija, koji sebi grade priču za izbore. To se nije smjelo dogoditi. EP je legalno glasovao, ali nije stvar legaliteta, nego činjenice da to ne bi trebao biti posao EP-a. Lisabonski ugovor ostavio je veliki pravni vakum, pa se Vijeće, Komisija i Parlament međusobno tuku za moć i ovo nije prvi put da je EP ili Komisija ušao u prostor koji mu ne pripada. Parlament nije taj koji je trebao donijeti tu odluku i ovdje je stvar principa, naši zastupnici branili su princip da europske institucije ne trebaju krojiti suverenitetnu politiku jedne države članice.
Nije li ovdje temeljno pitanje može li jedna članica Europske unije kršiti njene temeljne principe i voditi politiku koja je u potpunoj suprotnosti s politikama Europske unije?
Sad dolazimo do pitanja nadležnosti koliko određene države priznaju europske politike kao takve. Oko migrantske politike nema konsenzusa, tu već više članica vodi vlastitu politiku, sad je to Italija, Austrija, bilo je pobuna protiv Angele Merkel, i Nizozemska nije država koja toliko blagonaklono prihvaća migrante. To znači da nekolicina europskih država u potpunosti podržava migracijsku politiku kakvu imamo danas.
Predsjednik EPP-a, Manfred Weber, kao i austrijski kancelar, Sebastian Kurz, praktički su otvoreno ušli u bitku protiv Orbana. Što će to značiti?
Orban je svakako dobra udavača i ako ga i izbace iz EPP-a, ima gdje otići, vrlo moguće među europske konzervativce i reformiste. Moglo bi se dogoditi da bi ta grupacija nakon gubitka britanskih konzervativaca mogla biti jača i brojnija, jer bi se mogle grupirati veće snage. Kurz nije blagonaklon prema migrantskoj krizi, ali on je drugačije nastrojen. Problem je način kako Orban vlada Mađarskom.
Postoji li rješenje zašto je dio hrvatskih zastupnika podržao Orbana, dok Mađarska istovremeno blokira ulazak Hrvatske u OECD, ne priznaje uhidbeni nalog…?
Stvar je principa. Ja to ne vidim kao podršku Orbanu, nego principu da se ne bi trebalo na ovaj način preko koljena državi članici uvoditi red, da se na drugi način treba pristupiti problemu.
Postoji li nešto što Hrvatska očekuje od Mađarske zauzvrat?
Ne vidim što bismo to mogli dobiti od Mađarske. Sve što želimo je ono što nam Orban ne želi dati.
Kad govorimo o predsjedniku Europske komisije, posljednji Junckerov govor, postoji li ijedno konsenzualno pitanje?
Ukidamo pomicanje vremena. To je najkonkretnija poruka iz Junckerova govora, a sve drugo je imalo obilježje posljednjeg govora, ovo je oproštajni Junckerov govor, nikakve inicijative ni od njega ni od njegove Komisije ne možemo očekivati.
Što je značio okvir koji je postavio Juncker oko Zapadnog Balkana i jugoistoka Europe. Postoji li tu okvir kako će se i treba li se uopće Europska unija širiti?
EU se svakako treba širiti, jer će u protivnom propasti. Kao i u biznisu, ili rastete ili vas pojedu, tako i Europska unija. Ona kad prestane imati političke ambicije, počet će kopniti njezin politički utjecaj.
Što će za Makedoniju riješiti referendum koji se uskoro treba održati?
Vjerujem da je na dobrom putu da se to pitanje završi uspješno. Referendumsko je pitanje podržavate li ulazak u NATO i EU i rješavanje pitanja imena s Grčkom. Znači, ne postavlja se pitanje samo podržavaju li promjenu imena, nego se vezuje uz ulazak u EU i NATO. Pred Makedonijom je dug put ulaska u Uniju.
Formirana je nova slovenska vlada. Hoće li sad pitanje graničnog spora biti riješeno?
Pozicije ostaju iste, činjenica je da je velik broj istih ljudi u vladi, a s naše strane neće isto doći do promjene, jer je premijer vezan odlukom Sabora. Imaju oni većih problema od rješavanja graničnog pitanja, pa je pred nama dugotrajan proces.
Tekst se nastavlja ispod oglasa