Nizozemski kardinal Willem Eijk izjavio je da primjer Nizozemske pokazuje da se nakon legalizacije eutanazije zaštitne mjere polako, ali neizbježno napuštaju.
U intervjuu za CNA od listopada kardinal je napomenuo da su se kriteriji za prestanak života u njegovoj zemlji “sve više proširivali” od 1970-ih.
Dodaje je da se boji kako bi nakon parlamentarnih izbora u ožujku 2021. nova vlada mogla usvojiti zakon kojim se dopušta potpomognuto samoubojstvo ljudima koji bi jednostavno vjerovali da su njihovi životi “gotovi”.
“Jer, nakon što se prihvati prekid života zbog određene patnje, čovjek će se uvijek suočavati s pitanjem ne bi li to trebalo dopustiti i u slučaju patnje koja je samo malo slabija.”
Komentari nadbiskupa Utrechta stižu u trenutku kada je iz Vatikana stiglo službeno pismo u kojem se potvrđuje da je eutanazija suštinski zločin u svakoj situaciji ili okolnosti.
Kardinal dodaje da je Vrhovni sud Nizozemske nedavno napravio značajnu intervenciju u raspravi o eutanaziji kada je donio presudu o prvom kaznenom progonu liječnika nakon što je donesen akt o eutanaziji. Od Vrhovnog suda zatraženo je da preispita odluku kaznenog suda donesenu prošle godine, a kojom je oslobođen liječnik staračkog doma koji je 2016. izvršio eutanaziju pacijentice s teškom demencijom. Pacijentica je četiri godine ranije dala pisanu izjavu o eutanaziji.
No, pisana izjava je bila nejasna, budući da je pacijentica izjavila želju za eutanazijom kada ju se primi u starački dom, u trenutku kada bude spremna za nju. Nakon što je zaprimljena u dom, nije mogla izražavati svoju volju zbog uznapredovale demencije.
Kardinal kaže da je pacijentica povukla ruku kad je liječnik pokušao izvršiti eutanaziju. “Je li to bio znak otpora protiv eutanazije? U svakom slučaju, liječnik je stavio sedative u pacijentičinu kavu. Zaspala je, čime joj se mogla uvesti infuzija u ruku. Kad je liječnik primijenio sredstva za eutanaziju, pacijentica se probudila, ali članovi obitelji čvrsto su je držali tako da je bilo moguće dovršiti proces eutanazije.”
Vrhovni sud presudio je da je Kazneni sud ispravno oslobodio liječnika optužbi za ubojstvo. Sud je prihvatio svjedočenje anesteziologa koji je tvrdio da je povlačenje pacijentičine ruke bila refleksna radnja, a ne pokazatelj otpora eutanaziji.
Kardinal Eijk je citirao predviđanje nizozemskog stručnjaka za eutanaziju koji je ovog mjeseca rekao da vjeruje da će se slučajevi udvostručiti u sljedećih osam godina. “Ako se njegovo predviđanje pokaže točnim, godišnji broj slučajeva eutanazije doseći će preko 12.500, što je više od 8% godišnjeg broja svih smrtnih slučajeva, oko 2028. godine”, rekao je.
“Potkraj 70-ih i početkom 80-ih, eutanazija se, koja se bez ikakvih dodataka uvijek definirala kao dobrovoljna, počela smatrati prihvatljivom u terminalnoj fazi neizlječive somatske bolesti. Tijekom 80-ih eutanazija se počela smatrati etički prihvatljivim i prije terminalne faze.
Sredinom 90-ih eutanazija se počela provoditi i u slučajevima psihijatrijskih bolesti te demencije. Nakon 2000. godine prekid života proširen je kao mogućnost i kod teško hendikepirane novorođenčadi.
Godine 2016., ministar zdravstva i ministar pravosuđa najavili su da će donijeti zakon kojim se dopušta potpomognuto samoubojstvo u slučajevima kada ljudi nisu oboljeli od bolesti, ali svoje živote smatraju “završenim”, govori kardinal Eijk.
“Štoviše, član parlamenta, koji pripada ljevičarskoj stranci, predstavio je zakon koji dopušta potpomognuto samoubojstvo osoba starijih od 75 godina. Rizik ovog zakona je da bi mogao stvoriti dojam da se vrijednost života smanjuje nakon što ljudi dostignu određenu dob. U svakom slučaju, prekid života danas je široko prihvaćen”, zaključio je nizozemski kardinal.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
