Orban: SAD tjera svoje saveznike u propast globalizacijom lokalnog, unutarslavenskog sukoba

Da su Sjedinjene Američke Države ozbiljna sila, obratile bi pažnju na upozorenja koja dolaze iz Mađarske o ekonomskoj katastrofi s kojom se Europa suočava. Umjesto toga, Bidenov tim je poslao istospolno “oženjenog” liberalnog aktivista kao svog izaslanika u Budimpeštu u očitom pokušaju da provocira konzervativno osjetljive Mađare. To je vrsta vratolomije koja bi izmamila malo više od kolutanja očima – da ne živimo u smrtno ozbiljnim vremenima.

Na godišnjem domjenku vladajuće stranke Fidesz u Kötcseu, selu udaljenom dva sata vožnje jugozapadno od glavnog grada, poslana je strašna poruka: Sjedinjene Američke Države tjeraju svoje transatlantske saveznike u propast globalizacijom lokalnog, unutarslavenskog sukob u Ukrajini. I europski čelnici idu za tim, tvrdoglavo se držeći sankcija koje nisu uspjele natjerati Moskvu na pareispitivanje, a kamoli “urušiti” rusko gospodarstvo ili pokrenuti državni udar protiv Vladimira Putina.

“Europa nije jači akter kada je u pitanju energija”

“Sankcije djeluju kada ih primjenjuju jači akteri protiv slabijih”, rekao je mađarski premijer Viktor Orban nakon domjenka za Compact Mag. “Europa nije jači akter kada je u pitanju energija. I zato sankcije ne funkcioniraju.” Čini se kao dovoljno očita poanta, ali ovih dana potrebna je gruba racionalnost “crne ovce” europske obitelji da bi se očitovalo očito.

Zapadni se čelnici pretvaraju da je Moskva neki mali “odmetnički režim” na Bliskom istoku, koji mogu uništiti tako što će ga odsjeći od globalne trgovine i financijskih tokova. Postoje samo dva problema. Jedan je da ovo više nije 1999.: ono što je Fareed Zakaria snishodljivo nazvao “usponom ostatka”, znači da ostatak svijeta ne pozdravlja kada Washington i Bruxelles uvedu sankcije – “ostali” si mogu priuštiti neposlušnost.

Veći je problem što Rusija nije neka mala bliskoistočna država, već euroazijska civilizacija s najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu i najvrjednijim energetskim rezervama. Čak i u slučaju onih klasičnih sankcija, zapadni embargo jednako je često poticao autarkičan unutarnji razvoj koliko i uzrokovao bol običnim ljudima. Ali u slučaju ruske energetike, sankcije su uvijek bile strukturno vezane za povratni učinak protiv Europe.

“Ako netko vjeruje da možete pobijediti Rusiju i promijeniti stvari u Moskvi, to je čista pogreška”, istaknuo je Orban, govoreći otvoreno o vojnoj završnici rata.

Srednja i Istočna Europa riskiraju ozbiljno razvojno nazadovanje

Njegov stav nije rođen iz duboke ljubavi prema Moskvi – što je nemoguće, s obzirom na pola stoljeća sovjetske okupacije i premijerovo uvjerenje da je ruska civilizacija bitno drugačija od europske. Umjesto toga, dolazi iz realizma i hladne racionalnosti koje su Mađarskoj nametnule povijesne i geografske okolnosti.

Realizam: Rusi su u potpunosti zaobišli namjeravane učinke energetskih sankcija, bilo prodajom svojih rezervi Kinezima, koji zatim preprodaju Europljanima po skupoj cijeni, ili jednostavno prodajom manje stvari po višim cijenama stvorenim sankcijama. U ovom slučaju, rat i sankcije podigli su rublju na povijesno visoke razine.

Realizam: Želeći dovesti svog divovskog susjeda na istoku na prosjački štap, Europljani su i sami postali prosjaci… Redovi za gorivo sada su uobičajen prizor u Poljskoj i drugdje. Proizvođači su zatvorili proizvodnju u Njemačkoj i u većem dijelu sjeverne Europe. Računi za energiju već su neodrživi za britanske male tvrtke, a zima još nije stigla.

Realizam: Srednja i Istočna Europa, uključujući i Mađarsku, riskiraju ozbiljno razvojno nazadovanje, baš kada je regija spremna postati neto uplatitelj u proračun EU-a. Kao što je Orban rekao, “rat i sankcije koje provodi Zapad će uzrokovati da regija izgubi sve dobitke koje je ostvarila u odnosu na Zapadnu Europu.”

“Politički bih bio mrtav kad bih pokazao imalo ambicije za međunarodnom popularnošću”

Sve ovo postavlja mučno pitanje za američke kreatore politike – barem one koji su spremni slušati, umjesto da bezumno odbace Orbana kao “neliberala”. Jesu li Sjedinjene Američke  Države doista spremne vidjeti kako se Europa pretvara u energetsku i gospodarsku “košaricu” bez opipljivih dobitaka protiv Moskve? Bi li bilo poželjno da se milijuni njemačkih radnika koji rade u visokoj proizvodnji pridruže popisima nezaposlenih? Je li masovno poljsko siromaštvo vrijedno sulude i beznadne odlučnosti Varšave da vodi apokaliptični rat protiv Rusije na ukrajinskom tlu?

Najciničniji mađarski odgovor je da je to upravo ono što Washington želi postići: smanjiti njemačku proizvodnju i prekinuti energetsko-proizvodnu sinergiju između Rusije i Njemačke, prekinuti europske težnje prema “strateškoj autonomiji” i izazvati potpunu ovisnost o Americi, i konačno smanjiti broj američkih industrijskih suparnika s dva (Kina i Europa) na jednog (samo Kina).

No kakvi god bili motivi arhitekata sankcija, jedna mala, ali poletna zemlja u srednjoj Europi spremna je oduprijeti se težnji prema europskoj deindustrijalizaciji. Može si priuštiti borbu – uz “proputinovske” epitete i ostracizam – zato što su alternative daleko skuplje i zato što je Orban krajnje ravnodušan prema onome što se o njemu govori u vijećima Europe ili na stranicama američkih novina.

“U Mađarskoj,” rekao je Orban za Compact Mag, “politički bih bio mrtav kad bih pokazao imalo ambicije za međunarodnom popularnošću. Srećom, ne radim za The New York Times. Ljudi vani glasaju za mene, a ne uredništvo Timesa.”