Britanska vojska prije 50 godina ušla je u Sjevernu Irsku, nakon nekoliko dana nemira u katoličkom dijelu te pokrajine koji su se potom proširili na Belfast i u druge krajeve.
U početku planirana kao privremena intervencija kojom će se ponovno uspostaviti red, Operacija Banner trajala je 38 godina i bila najduža kontinuirana britanska vojna kampanja.
Bitka za Bogside
Gnjev katolika zbog diskriminacije pri glasanju, stanovanju i zapošljavanju prerastao je u nemire u listopadu 1968. godine u Derryju, jedinom većinski katoličkom gradu u Sjevernoj Irskoj.
Nasilje je ponovno izbilo 12. kolovoza 1969. kad su katolici naoružani kamenjem prosvjedovali protiv godišnjeg marša protestanata blizu njihova geta Bogsidea u tom gradu.
Žestoki sukobi između policije, koju su podržali militantni protestanti i većinom mladih katolika trajali su tri dana.
Policija je bacala suzavac i pucala na prosvjednike, no nisu uspjeli zaustaviti napade kamenjem, molotovljevim koktelima i improviziranim bombama.
Područje nalikuje “bojištu punom kamenja, razbijenog stakla, projektila svih vrsta, prekrivenom oblakom suzavca”, pisao je novinar AFP-a 13. kolovoza te godine.
Nemiri su se proširili i na pokrajinski glavni grad Belfast, u kojem su 15. kolovoza pale i prve žrtve.
Tristo britanskih vojnika
Sjevernoirska vlada je 14. kolovoza zatražila pomoć britanskog premijera Harolda Wilsona. Već tog popodneva u Derry ulaze britanski vojnici.
“Šest oklopnih vozila stiglo je na Trg Waterloo u Derryju u kojem je od 16 sati ponovno izbilo nasilje”, pisao je AFP.
Do kraja dana je u gradu bilo 300 britanskih vojnika koji su okružili Bogside i postavili bodljikavu žicu kako bi spriječili katoličke prosvjednike da uđu u protestantske četvrti.
Idućih dana u Sjevernu Irsku su poslane još stotine britanskih vojnika, a njihov broj je kasnije narastao na gotovo 30 tisuća.
IRA napada vojnike
Katolici u Derryju su u početku “pjesmom i plesom” pozdravili dolazak vojske i povlačenje policije, koju su optužili da je na strani protestanata. No uskoro su za pristranost optuženi i vojnici.
Godinu poslije prokatolička Irska republikanska armija (IRA) kreće s napadima na “snage Krune”.
IRA je prvog britanskog vojnika ubila u veljači 1971. godine, a do kraja operacije ih je usmrtila više od 760.
Protestantske paravojske odgovarale su istom mjerom, a tri desetljeća sukoba (The Troubles) stvorile su razdor između dviju zajednica.
Bloody Sunday
Britansku vojsku svakodnevno se kritiziralo i optuživalo za prekomjernu upotrebu nasilja.
Najgori takav incident dogodio se u nedjelju 30. siječnja 1972. kad su vojnici pucali na miran katolički mimohod u Derryju i ubili 14 ljudi.
Skup je bio ilegalan, a vojnicima je naređeno da prosvjednike uhite. No iznenada su vojnici “počeli pucati, ljudi su vrištali i počeli bježati”, prenosio je AFP.
“Bila je to atmosfera apokalipse”.
Tri dana poslije zapaljeno je britansko veleposlanstvo u Dublinu.
London je u ožujku 1972. suspendirao pokrajinsku vladu Sjeverne Irske i uveo izravnu vlast.
Britanija će se 2010. službeno ispričati za taj masakr, poznat kao Krvava nedjelja (Bloody Sunday).
Taj je događaj ojačao IRA-u koja je svoje smrtonosno terorističko djelovanje proširila i na britanski otok.
IRA je 27. kolovoza 1979. ubila i rođaka kraljice Elizabete II., lorda Louisa Mountbattena.
Kraj misije
Godine pokušaja da se postigne mir napokon su 10. travnja 1998. rezultirale Sporazumom na Veliki petak, čime su završeni sukobi koji su odnijeli više od 3,5 tisuća života.
Dogovor je doveo do poluautonomije Sjeverne Irske i podjele vlasti između protestanata i katolika.
IRA se 2005. razoružala, a Britanci počeli smanjivati svoju vojnu prisutnost. Službeno su, u tišini, dovršili svoju misiju prije ponoći 31. srpnja 2007. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa