Na Plenarnoj sjednici Europskog parlamenta koja je održana u Strasbourgu ovog tjedna hrvatska zastupnica Marijana Petir podržala je
Na Plenarnoj sjednici Europskog parlamenta koja je održana u Strasbourgu ovog tjedna hrvatska zastupnica Marijana Petir podržala je Rezoluciju Europskog parlamenta o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu. Ova rezolucija usvojena većinom od 422 glasa zastupnika potvrđuje u Parlamentu već više puta izražen stav kako potrošači moraju imati pravo na informiran izbor pri kupnji prehrambenih proizvoda te predstavlja korak u pravom smjeru.
Zastupnica Petir smatra lošim što oznake na proizvodima ne sadrže informacije o punom životnom ciklusu proizvoda od uzgoja do police s ključnim elementima koji mogu utjecati na kvalitetu proizvoda (poput mjesta uzgoja, datuma klanja te datuma prvog smrzavanja kada je riječ o mesu). Takvim označavanjem onemogućile bi se prijevare sa stavljanjem na police mesa starog i po nekoliko godina. Također, označavanjem podrijetla proizvoda na našim se policama ne bi moglo prodavati mlijeko lošije kvalitete koje ne prolazi kontrole kvalitete poput mlijeka proizvedenog u Hrvatskoj, ili pak mlijeko koje čak stiže u prahu, pojašnjava Petir.
Slična je situacija i s jajima koja proizvedena u Hrvatskoj često moraju zadovoljiti više standarde od konkurencije. „Ako znademo da se za potrebe prerađenih proizvoda od jaja uvoze jeftini proizvodi od tekućih i sušenih jaja iz trećih zemalja, pitam se kakvi su standardi uzgoja životinja u tim zemljama? Jesu li njihovi proizvođači, koji nisu dužni poštivati stroge europske standarde (od veličine kaveza za nesilice, pa sve do sanitarnih standarda) u povoljnijem položaju što ih čini konkurentnijima od naših proizvođača koji jedva krpaju kraj s krajem?“ pita se Petir.
U Rezoluciji Europski parlament poziva Komisiju na donošenje odgovarajućeg zakonodavstva na razini EU koje bi trebalo ovakva pitanja riješiti jednom za svagda. Upravo u označavanju zemlje porijekla vidi jedno od cijele palete rješenja i polugu bolje kontrole onoga što dolazi na tržište. Označavanje zemlje podrijetla proizvoda dobar je alat i treba ga se držati, pojašnjava zastupnica Petir koja se za ovo zalaže već duže vrijeme, jer ono povećava transparentnost ciklusa proizvoda i podiže povjerenje kupaca u ono što kupuju. Ujedno, smanjuje prostor za manipulacije i prijevare, ali i tjera države članice na strože i učestalije kontrole kako bi njihova prehrambena industrija zadržala dobru sliku na tržištu i u javnosti.
„Ljudi žele znati, od kuda je i kako proizvod koji jedu došao na njihov stol“ kazala je Petir pozivajući se i na istraživanja Eurobarometra iz 2013. godine u kojima 84 % potrošača smatra da je potrebno označiti zemlju porijekla na mlijeku i mliječnim proizvodima te isti broj potrošača smatra da je potrebno označiti zemlju porijekla na mesu i mesnim prerađevinama.
Straha od poskupljenja poljoprivrednih proizvoda uslijed navođenja zemlje porijekla, smatra Europski parlament, a slaže se i zastupnica Petir, nema. Brojne sheme označavanja uspješno funkcioniraju dok je utjecaj na cijenu malen ili beznačajan. Navođenje zemlje porijekla može zaštititi lokalne proizvođače, pogotovo mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva te i na taj način ojačati snagu ruralnog prostora i lokalnih zajednica po cijeloj Europi.
o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu. Ova rezolucija usvojena većinom od 422 glasa zastupnika potvrđuje u Parlamentu već više puta izražen stav kako potrošači moraju imati pravo na informiran izbor pri kupnji prehrambenih proizvoda te predstavlja korak u pravom smjeru.
Zastupnica Petir smatra lošim što oznake na proizvodima ne sadrže informacije o punom životnom ciklusu proizvoda od uzgoja do police s ključnim elementima koji mogu utjecati na kvalitetu proizvoda (poput mjesta uzgoja, datuma klanja te datuma prvog smrzavanja kada je riječ o mesu). Takvim označavanjem onemogućile bi se prijevare sa stavljanjem na police mesa starog i po nekoliko godina. Također, označavanjem podrijetla proizvoda na našim se policama ne bi moglo prodavati mlijeko lošije kvalitete koje ne prolazi kontrole kvalitete poput mlijeka proizvedenog u Hrvatskoj, ili pak mlijeko koje čak stiže u prahu, pojašnjava Petir.
Slična je situacija i s jajima koja proizvedena u Hrvatskoj često moraju zadovoljiti više standarde od konkurencije. „Ako znademo da se za potrebe prerađenih proizvoda od jaja uvoze jeftini proizvodi od tekućih i sušenih jaja iz trećih zemalja, pitam se kakvi su standardi uzgoja životinja u tim zemljama? Jesu li njihovi proizvođači, koji nisu dužni poštivati stroge europske standarde (od veličine kaveza za nesilice, pa sve do sanitarnih standarda) u povoljnijem položaju što ih čini konkurentnijima od naših proizvođača koji jedva krpaju kraj s krajem?“ pita se Petir.
U Rezoluciji Europski parlament poziva Komisiju na donošenje odgovarajućeg zakonodavstva na razini EU koje bi trebalo ovakva pitanja riješiti jednom za svagda. Upravo u označavanju zemlje porijekla vidi jedno od cijele palete rješenja i polugu bolje kontrole onoga što dolazi na tržište. Označavanje zemlje podrijetla proizvoda dobar je alat i treba ga se držati, pojašnjava zastupnica Petir koja se za ovo zalaže već duže vrijeme, jer ono povećava transparentnost ciklusa proizvoda i podiže povjerenje kupaca u ono što kupuju. Ujedno, smanjuje prostor za manipulacije i prijevare, ali i tjera države članice na strože i učestalije kontrole kako bi njihova prehrambena industrija zadržala dobru sliku na tržištu i u javnosti.
„Ljudi žele znati, od kuda je i kako proizvod koji jedu došao na njihov stol“ kazala je Petir pozivajući se i na istraživanja Eurobarometra iz 2013. godine u kojima 84 % potrošača smatra da je potrebno označiti zemlju porijekla na mlijeku i mliječnim proizvodima te isti broj potrošača smatra da je potrebno označiti zemlju porijekla na mesu i mesnim prerađevinama.
Straha od poskupljenja poljoprivrednih proizvoda uslijed navođenja zemlje porijekla, smatra Europski parlament, a slaže se i zastupnica Petir, nema. Brojne sheme označavanja uspješno funkcioniraju dok je utjecaj na cijenu malen ili beznačajan. Navođenje zemlje porijekla može zaštititi lokalne proizvođače, pogotovo mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva te i na taj način ojačati snagu ruralnog prostora i lokalnih zajednica po cijeloj Europi.
