Na predstojećim parlamentarnim izborima u Poljskoj, koji će se održati 15. listopada, poljski će građani osim biranja novog saziva parlamenta imati prigodu i odgovarati na ukupno 4 referendumska pitanja, piše u analizi hrvatski novinar s poljskom adresom Goran Andrijanić na svom blogu. Njegovu analizu prenosimo u cijelosti.
Kao što sam već pisao, jedno od njih bit će povezano s imigrantskom politikom i nakanom Bruxellesa da ipak uvede sustav prisilne relokacije migranata i obveznih migrantskih kvota za svaku članicu EU-a.
Četiri referendumska pitanja
To će pitanje glasiti:
“Jeste li za primanje tisuća ilegalnih imigranata iz Afrike i s Bliskog Istoka, u skladu sa sustavom prisilne relokacije koji nameće europska birokracija?”
Osim njega, birači će imati prigodu odgovoriti na još tri pitanja.
Jedno će od njih biti povezano s ogradom koju je Poljska postavila na granici s Bjelorusijom, i koja spriječava prolaz ilegalnih imigranata. Glasit će:
“Jeste li za uklanjanje zaštitne ograde na granici Poljske s Bjelorusijom?”
Treće pitanje odnosi se na dob za odlazak u mirovinu, koju je vlada Ujedinjene desnice vratila na 60 godina starosti za žene i 65 za muškarce, nakon što ju je vlada Građanske platforme (PO) podigla na 67 za žene i 67 za muškarce. Ono će glasiti:
“Jeste li za povišenje dobi za odlazak u mirovinu i vraćanje te dobi na 67 za žene i muškarce?”
Naposljetku, četvrto pitanje povezano je s privatizacijom javnog sektora. Glasit će:
“Jeste li za prodaju državne imovine inozemnim subjektima, takve koja vodi do gubljenja nadzora Poljakinja i Poljaka nad strateškim sektorima ekonomije?”
To su dakle, ta četiri pitanja na koja će Poljaci (ili barem dio njih) odgovarati uz glasanje na sljedećim izborima. Prezentirana su prošli vikend, videima na kojima su vodeći političari Prava i pravde (PiS) objašnjavali njihovu pozadinu. Pitanje o privatizaciji predstavio je šef stranke Jarosław Kaczyński, ono o mirovini bivša premijerka Beata Szydło, o migraciji sadašnji premijer Mateusz Morawiecki, te ono o zidu na granici ministar obrane Mariusz Błaszczak.
>Andrijanić o političkoj viziji Europe poljskog premijera Morawieckog: Europa se nalazi u prijelomnom trenutku
Oštra rasprava
Objavljivanje sadržaja referenduma izazvalo je oštru raspravu u poljskoj javnosti. Ono što je već sada jasno jest da tim potezom vladajuća koalicija preuzima inicijativu u predizbornoj kampanji.
Sva referedumska pitanja, naime, povezana su s nekim od važnih točaka njihova programa i, još važnije, njihovim postignućima u zadnjih 8 godina.
Činjenica jest da je PiS vratio dob za odlazak u mirovinu na ranije granice, iako je šef PO-a Donald Tusk svojedobno tvrdio kako mirovinski sustav treba reformu, inače će se raspasti. Osim toga, PiS je uveo dodatnu 13 i 14 mirovinu, što je pomoglo situaciji umirovljenika. Naravno, dodatno postignuće njihova socijalna programa jest 500 plus, program u kojemu svaka obitelj dobiva 500 zlota (oko 950 kuna) za svako dijete. Taj će program od siječnja podići tu roditeljsku subvenciju na 800 zlota.
Također je činjenica da je PiS bio oštar kritičar migrantske politike EU-a, u čemu, kako pokazuju ankete, ima većinsku potporu poljskih birača. Zid na granici s Bjelorusijom bio je odgovor na hibridni rat koju su režim Lukašenka i Moskva pokrenuli protiv Varšave i cijele Unije, dovozeći desetke tisuća ilegalnih imigranata na granicu EU-a.
I, naposljetku, PiS je u ovih 8 godina prekinuo politiku rasprodaje javnih poduzeća, koje se neoliberalna vlada Donalda Tuska slijepo držala. Štoviše, poljska je vlada započela politiku jačanja strateških sektora, pa tako danas državna energetska tvrtka Orlen počinje dominirati na srednjoeuropskom tržištu. Ideja da “kapital nema naciju” u poljskim je konzervativnim krugovima već odavno kritizirana, a politika PiS-a je politička realizacija te kritike.
Dvojbe poljskog društva
Istodobno, sva su ta pitanja povezana s doista važnim dvojbama kojima se poljsko društvo trenutačno bavi i o kojima vodi jake rasprave. U tome smislu referendum i izjašnjavanje naroda imat će jak demokratski legitimitet.
Oporba, na čelu s Donaldom Tuskom, izgleda pomalo paralizirana nakon ovoga poteza Kaczyńskog i njegovog tabora. Sve dosad, pokušavala je nadoknaditi očiti nedostatak programa i vizije za Poljsku jakim “antipisovskim” sentimentom i stimuliranjem poljske javnosti narativom o “propasti demokracije” i sličnim opasnostima ako Ujedinjena desnica (koalicija PiS-a i stranke Suverena Poljska) ostane na vlasti.
Sada je fokus kampanje prebačen na vrlo konkretna pitanja i to ona gdje oporba ima nepopularna stajališta, koja naravno pokušava izbjeći u predizborno vrijeme (popustljivost prema ilegalnoj imigraciji i zahtjevima Bruxellesa, neoliberalni pristup javnom dobru, ukidanje socijalnih programa). Trebala bi naći odgovora na to, a odgovora nema.
Jedini odgovor koji nudi jest prijetnja da će bojkotirati referendum. To im, međutim, prijeti gubitkom autentičnosti i dosljednosti.
Bojkot referenduma kao demokratsko načelo?!
Jer, kako će politička snaga koja cijelo vrijeme tvrdi da je odana demokratskim načelima objasniti javnosti da treba bojkotirati instituciju referenduma, tog najsnažnijeg izraza građanske demokracije? Tu treba dodati i stanoviti prijezir postkomunističko-liberalnih elita prema izjašnjavanju naroda, koji Tusku i njegovima dodatno komplicira situaciju.
Mene to podsjeća na onaj prijezir koji je hrvatski lijevo-liberalni establishment pokazivao prema referendumu 2013.
>Andrijanić: ‘Nepodnošljiva lakoća laganja o Poljskoj’
Zbog toga pozivanja na bojkot postoji bojazan da neće biti postignuto potrebnih 50 posto odaziva za priznavanje rezultata. To je, kako pišu analitičari, rizik koji je PiS svjesno preuzeo.
Svemu ovome treba dodati još jednu važnu stvar koja je također djelovala na usmjeravanje kampanje. Spomenuti “antipisovski” naboj koji je oporba pokazivala i njime pokušavala nadoknaditi nedostatak programa, u jednome je trenutku izgledao prilično učinkovit, bez obzira koliko su se oni ozbiljniji analitičari zgražali nad njim.
Donald Tusk kao troll
Primjerice, Donald Tusk, čovjek koji je nekada obnašao dužnost predsjednika Europskog vijeća, počeo se ponašati poput trolla na društvenim mrežama i pisati stvari nedostojne ozbiljne političke rasprave.
Također, u svojim je govorima postajao sve oštriji. Tako je u jednom nastupu vladu opisao kao “serijskog ubojicu poljskih žena”, aludirajući na smrt trudnice u jednoj poljskoj bolnici, za koju su prochoice aktivisti tvrdili da je posljedica zabrane eugeničkog pobačaja, što nije bilo točno. Jednostavno, Tusk je zamislio da može dobiti izbore emocijama, a ne argumentima i konstruktivnom raspravom.
Nakon što je PiS na takve diverzije dugo vremena pokušavao odgovoriti isticanjem dobrih strana svog osmogodišnjeg mandata, došlo je promjene strategije. Neki od vodećih ljudi PiS-a započeli su na društvenim mrežama i javnim istupima puno oštriju retoriku.
Oštra retorika i na drugoj strani
Jarosław Kaczyński je u istupu prije neki dan opisao Tuska kao “političko zlo”, primjerice. To je dovelo do jako napete predizborne kampanje, ali takva vrsta napetosti već je uobičajena za poljsku političku scenu.
Istodobno, to “oštrenje” retorike nije učinilo da PiS prestane isticati sva postignuća svojega mandata. Stranka i dalje inzistira na konstruktivnoj raspravi o konkretnim pitanjima. Ovaj referendum će joj u tome pomoći.
Tekst se nastavlja ispod oglasa