Posljednji ovogodišnji dan suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu protekao je saslušanjem Drage Gašpara i Jandre Vučaka, hrvatskih emigranata koji su se zatekli u Pratesovom stanu na dan kada je pronađeno tijelo Stjepana Đurekovića i izjavama visokog policijskog službenika Schinkea.
Sudac Dauster Mustaču pri pregledu fotografija: ‘Prijatno’
Današnje ročište započelo je pregledom potresnih i uznemirujućih fotografija za sudskim stolom. Pozivajući optužene Perkovića i Mustača da priđu stolu i pogledaju fotografije, sudac Dauster, koji je neko vrijeme proveo i kao sudac u Bosni i Hercegovini, pozvao je Mustača da priđe i u jednom času mu rekao: Prijatno.
Nakon toga, razgledane su i fotografije krivotvorene razglednice sa fotografijama spomenika hrvatskim žrtvama na Bleiburgu i Stjepana Đurekovića kojima je UDBa, u pripremi ubojstva, pokušala kompromitirati Đurekovića prikazujući ga kao osobu koja i najveće hrvatske svetinje pokušava iskoristiti radi zarade. Konačno, pročitani su i neki tekstovi u kojima je dan prikaz hrvatske naftne kompanije INA.
Drago Gašpar svjedočio je da je Krunoslava Pratesa upoznao preko dr. Ivana Jelića 1981. godine kada je došao u Njemačku i zatražio politički azil. Njegovi kontakti s Pratesom bili su prilično površni iako je i Gašpar bio član Hrvatskog narodnog odbora na čijem je čelu bio dr. Ivan Jelić. Prema riječima svjedoka, kada bi postojala potreba za neki ozbiljan razgovor redovito bi se obraćao dr. Jeliću, a ne Pratesu.
Dan kada je pronađeno tijelo Stjepana Đurekovića
Opisujući 29. srpnja 1983. godine, dan kada je pronađeno tijelo ubijenog Stjepana Đurekovića, Gašpar se prisjetio da je za ubojstvo Stjepana Đurekovića saznao iz telefonskog poziva hrvatskog emigranta Kegalja, dok je bio u društvu Jandre Vučaka i Stjepana Duje u jednom minhenskom restoranu. Kako se slična vijest o ubojstvu Đurekovića u Frankfurtu proširila i nekoliko tjedana ranije, odmah su krenuli u Geretsried, mjesto pored Münchena gdje je bilo sjedište HNO, te gdje su stanovali dr. Ivan Jelić i Krunoslav Prates.
Prates se ponašao kao da se ništa nije dogodilo
Tamo su susreli Pratesa i otišli s njime u njegov stan gdje su čekali dolazak dr. Jelića. Prema Gašparovim riječima, tom prilikom Prates, koji je uvijek izbjegavao bilo kakve odgovore na pitanja, ponašao se uobičajeno. Nije bio nervozan, uznemiren, jednostavno ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Na neki način, Prates je djelovao čudno jer se njegova mirnoća ni na kakav način nije uklapala u događaj. Gašpar se prisjetio da je Hrvoje Jelić prigovorio Pratesu nepojavljivanje na ugovorenom sastanku dan prije, ali se ne sjeća detalja. Dr. Ivan Jelić bio je vrlo utučen zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.
Pratesove izjave – standardna taktika UDBe
Sudac Dauster je intervenirao i zaustavio odgovor svjedoka na pitanje državnog odvjetnika Weissa koji je upitao je li Gašpar ili netko drugi od prisutnih, kako je to tvrdio Prates, govorio o potrebi osvete za smrt Stjepana Đurekovića. Sudac je upozorio svjedoka da na ovo pitanje ne mora odgovoriti jer odgovorom na to pitanje može optužiti sam sebe. Svjedok je svejedno izjavio da će odgovoriti na ovo pitanje te dodao da su takve Pratesove izjave standardna taktika UDBe s namjerom da prikažu da smo svi mi protivnici tadašnjeg režima teroristi, a o bilo kakvoj osveti, bez obzira što Prates tvrdio, nije bilo ni riječi.
Opet UDBa, još jedan naš…
Drugi današnji svjedok, Jandre Vučak. izjavio je da je za ubojstvo Stjepana Đurekovića saznao u iz telefonskog poziva vlasniku restorana u kojem je bio s Gašparom. Zajedno su otišli u Gretesried s anmjerom da se susretnu s dr. Jelićem ali su slučajno naletjeli na Pratesa na ulici u Geretsriedu. Prates je u ruci držao sliku Stjepana Đurekovića i rekao im je da će sliku objaviti u novinama. Ponašao se apsolutno normalno, kao da se ništa nije dogodilo i pozvao ih u svoj stan. Tamo je bila još jedna, njima nepoznata osoba za koju im je dr. Jelić kasnije rekao da se zove Ivica Abrlić. Sjeća se riječi dr. Jelića: Opet UDBa, još jedan naš… U stanu su ostali 20 do 30 minuta, pili su alkohol i sve to mu je pomalo mutno jer je dosta popio. Nakon toga su se vratili u Münchena.
Đureković je primio pismo u kojem je pisalo da će ga UDBa ubiti
Vučak je dodao da je 2-3 dana kasnije bio u Wolfrathausenu jer je policija htjela razgovarati s njim. Poslije razgovora policija je pretražila njegov stan, on im je dao izjavu i otišli su. Suštinski nije im imao puno za reći jer je Stjepana Đurekovića susreo samo jednom i to na proslavi 10. travnja 1983. godine i znao je da je Đureković bio direktor u INI. Tada kada su se sreli, Đureković im je pokazao pismo u kojem je stajalo da će biti ubijen od strane UDBe.
Svjedok poznaje Pratesa od 1972. godine od kada je bio i član HNO-a. Viđao ga je rijetko, obično jednom godišnje, u društvu dr. Ivana Jelića, na proslavama i sl. Partesa je uvijek doživljavao kao jednostavno novinara, sve odluke je donosio dr. Jelić.
Kriminalistička analiza – potvrda dosadašnjih saznanja
Ročište je završilo kriminalističkom analizom ubojstva koju je u svom iskazu dao policajac Schinke i tako potvrdio sva dosadašnja saznanja o ubojstvu i svoje pisano izvješće. Posebno je naglasio da je ubojstvo detaljno i pozorno planirano. Ubojice su oružje kojim je izvršeno ubojstvo donijeli sa sobom. Najmanje dvojica ubojica sačekali su Stjepana Đurekovića u garaži dok se za trećega ne može sa sigurnošću reći je li bio od samog početka u garaži ili se drugoj dvojici pridružio dok je Đureković pokušavao pobjeći i tako mu prepriječio put za bijeg. Svjedok je ukazao da se ovakve kriminalističke analize rade procjenom vjerojatnosti pojedinog događaja ili dokaza, te nije moguće sasvim isključiti i drugačije scenarije.
Sudsko vijeće je posebno ispitivalo kako je moguće da su iza ubojica ostali krvavi tragovi obuće na podu garaže dok tragova krvi nema izvan garaže ali Scinke nije mogao dati razumno objašnjenje za to.
Đureković odbio zaštitu jer nije htio privlačiti pažnju
Obrana Josipa Perkovića pokušala je ukazati na to da je Đureković imao poštanski pretinac u Wolfrathausen što je, po mišljenju obrane, u kontradikciji s konspirativnim Đurekovićevim ponašanjem. Schinke se usprotivio ovakvom stavu i rekao da on u tome ne vidi kontradikciju. Obrana je dalje inzistirala na tome da Đureković očito nije osjećao da je u opasnosti jer je odbio policijsku zaštitu. Na to je intervenirao tužitelj Weiss koji je podsjetio da su na suđenju izvedeni dokazi iz kojih je jasno da Đureković nije htio privlačiti dodatnu pozornost na sebe i da je to razlog odbijanja zaštite, što je podržalo i sudsko vijeće.
Wagner je svjedoku predočio alternativni mogući scenarij po kojem su se Stjepan Đureković i ubojice poznavale i zajedno ušle u garažu i otišle u zadnji dio garaže. Tamo je situacija eskalirala i dalje su se stvari dogodile kako je opisao svjedok. Svjedok je na to odgovorio da se to, naravno, ne može sasvim isključiti ali da nije vjerojatno jer bi u tom slučaju bilo razumno očekivati da bi Đureković nekome rekao da je dogovorio takav sastanak s ubojicama.
Ovime je suđenje za ovu godinu završeno. Nastavak slijedi 10. siječnja 2015. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa