Foto: SpeedyGonsales

Istražitelj Udbinih arhiva iz Slovenije publicist Roman Leljak iz Đurmanca nastavio je danas svoje svjedočenje na suđenju protiv bivših djelatnika komunističkih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za sudjelovanje u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Leljak je nastavio govoriti o Udbinim pravilnicima rada te o pravilima postupanja s dosjeima. Svoja saznanja ima samo iz slovenskih arhiva. Međutim, pravilnici republičkih Udbi donosila je uvijek savezna Udba u Beogradu.

Navodi da je po pravilniku svaki uništeni dokument iz dosjea morao biti protokoliran. U tijeku svoga rada nailazio je na takve dosjee ali u jako malom broju. Od 500 pregledanih dosjea, možda oko 10 posto ih je sadržavalo i protokol o uništenim dokumentima.

Roman Leljak sudu je opisao i pojasnio djelovanje triju državnih službi UDB-e, KOS-a i SID-a. Tu je Leljak dao vrlo jasan odgovor da ni KOS, niti SID nisu mogli raditi operativne akcije jer nisu imali svoju mrežu, ubojstva, nego je za to bila zadužena isključivo Udba, i to republičke Udbe, dok je savezna Udba nadgledala i odobravala. No, kad savezna Udba odobri operaciju, izvršava je republička Udba .

Za specijalne akcije u inozemstvu bila je zadužena Udba i jedino je Udba imala svoju operativnu mrežu u inozemstvu. U operativnim akcijama sudjelovalo bi više republičkih Udbi.

Mehanizam rada republičkih Udbi uvijek je bio isti jer je bio propisan iz Beograda i vrijedio u svim republikama

Također, Leljak je danas objasnio da je svaka republička Udba imala svoje nazive za pojedina radna mjesta, koja su se možda razlikovala od republike do republike, no da je u pravilu to ista priča, tj. da jedan čovjek koji je zamjenik ili pomoćnik ministra unutarnjih poslova ujedno i načelnik Udbe. Ispod toga dalje idu razni odjeli od koji je i jedan odjel za emigraciju (najčešće određen kao odjel broj 2) koji je odgovoran za bilo kakvo djelovanje prema emigrantima, uključujući i likvidacije.

„Ja ne mogu sa sigurnošću reći kako se to sve zvalo u Hrvatskoj, ali je mehanizam uvijek bio isti jer je bio propisan iz Beograda i vrijedio u svim republikama“, rekao je Leljak.

U Sloveniji postoji trag u popisu svih dosjea, postoji zapis da je postojao dosje Stjepana Đurekovića, no pored tog dosjea piše – uništen

U Hrvatskoj se prema dosadašnjim svjedočenjima i dokumentima iz arhiva tvrdi  da nikada nije postojao osobni dosje Stjepana Đurekovića. Jan Gabriš koji je već svjedočio u Münchenu i koji je vodio svu papirologiju tvrdio je da Udba u Hrvatskoj nikada nije napravila dosje Stjepana Đurekovića, nego da je postojao samo dosje operativne akcije Brk.

„U Sloveniji postoji trag u popisu svih dosjea, svih dokumenata Udbe, postoji zapis da je postojao dosje Stjepana Đurekovića, no pored tog dosjea piše – uništen“, rekao je Leljak te dodao kako je Igor Dolanc, sin Stane Dolanca vodio osobni dosje Stjepana Đurekovića te kako je on osoba koja može reći da je taj dosje postojao.

Grupa A – sastavljena od 13 profesionalaca kojima je jedini zadatak bio vršenje likvidacija

Od 26. do 27. ožujka 1968. održan je sastanak u Zagrebu gdje su se sastali načelnici republičkih Udbi. Povod tom sastanku bio je da se bolje organiziraju i djeluju jer su državne granice postale liberalnije, no i to što su se do 1968. godine ubojstva izvršavala prilično ‘neuredno’ – sve više su zemlje gdje je Udba najviše djelovala (u Italiji, Austriji i Njemačkoj) počele zatvarati Udbine ubojice.

Povod sastanku je i neuspjela akcija jedanaest slovenskih udbaša koji te iste godine odlaze u München kako bi likvidirali trojicu hrvatskih emigranata – Milu Rukavinu, Krešimira Tolja i Vida Maričića.

Zaključeno je da je potrebno sastaviti grupu od najboljih pripadnika službe, profesionalca, koju bi sačinjavali stalni suradnici Udbe iz svih republičkih Udbi. Tako je te 1968. g. formirana Grupa A koja je smještena u Ljubljani da bi bila najbliža zapadnim granicama. Grupa je bila sastavljena od 13 profesionalaca kojima je jedini zadatak bio vršenje likvidacija. Odgovorni bi bili načelniku slovenske Udbe Silviju Gorencu. Leljak je stvaranje skupine ubojica i otmičara svojedobno opisao u knjizi „Nazovi Ljubljanu radi ubojstva!“.

Zadnji podatak o Grupi A Roman Leljak je našao 1971. g. kada je austrijska policija uhvatila četvoricu pripadnika grupe na bečkom aerodromu.

„Je li Grupa A bila tajna služba u tajnoj službi?“, pita sudac Dauster? – „Nije, to je bila radna grupa“, odgovara Leljak.

Roman Leljak je u svom radu našao i pravilnik rada Grupe A koji je predao sudu u Münchenu.

Državnog odvjetnika Weissa je zanimalo tko je planirao i izveo akcije u kojima su likvidirani Stjepan Crnogorac, Nikica Martinović, Mile Rukavina, Krešimir Tolj i Vid Maričić.

Leljak  navodi kako je u pronađenim spisima jasno vidljivo da je operativnu akciju likvidacije Rukavine,Tolja i Maričića vodio načelnik slovenske Udbe Silvio Gorenc. Plan likvidacije napravljen je s Udbinim agentom Milanom Dorićem, zvanim Hanzi.

U tim spisima također je vidljivo planiranje likvidacije Ante Vukića kojega su trebali oteti, a Milan Dorić ga je trebao dovesti u svoj stan. Vukić je otmicu izbjegao jer se nije pojavio u Dorićevom stanu. Postojao je i plan trovanja obitelji Vukić.

„Istraga o ubojstvu Stjepana Crnogorca i Nikice Martinovića je prošli tjedan završena u Austriji i u toku je predaja dokumentacije Državnom odvjetništvu“, rekao je Roman Leljak.

Poslije podne su prikazane slike ubojstva Stjepana Đurekovića o kojima je govorio dr. Oliver Peschel, s Instituta za sudsku medicinu, koji je rekonstruirao tijek ubojstva, koja je bila prva rana.

Prisjetimo se, obrana Josipa Perkovića i Zdravka Mustača u utorak je zatražila izuzeće Romana Leljaka, istraživača slovenskih arhiva i autora niza knjiga kojima se razobličava djelatnost bivše jugoslavenske službe državne sigurnosti, kao vještaka jer je izjavio za jedan hrvatski portal kako će nakon njegova svjedočenja Perković i Mustač biti osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora. Obrana je tražila da sud Leljaka ne prizna kao vještaka jer tvrde da je pristran i to dokazuju intervjuom koji je na internetu vidio Perkovićev branitelj Anto Nobilo.

Nakon podužeg vijećanja, sudsko vijeće donijelo je rješenje koje je pročitao predsjedavajući sudac dr. Manfred Dauster i kojom se zahtjev obrane za izuzeće Romana Leljaka odbacuje kao nedopušten.

Izvor: narod.hr
Photo: SpeedyGonsales