Knjiga dr. Cirila Ribičiča, vrlo važnog pravnog eksperta tužiteljstva u Haagu protiv šestorke iz HVO-a, „Geneza jedne zablude“ jedan je od ključnih dokumenata kojim je tužiteljstvo nastojalo utvrditi udruženi zločinački poduhvat, što se i dogodilo. „Recenzije za knjigu napisali su dr. Slaven Letica i dr. Kasim Trnka, a najviše sam ponosan što su predgovore napisali predsjednici Stjepan Mesić i Alija Izetbegović“, rekao je svojevremeno Ciril Ribičič.
Osnivanje Hrvatske zajednice Herceg Bosne 18. studenoga 1991. bilo je iznenađujuće jer su prije toga Hrvati osudili osnivanje SAO Krajina u Hrvatskoj i u BiH. „Ono što se na jednoj strani ocjenjivalo neprihvatljivim, s druge strane se uzelo kao uzor“, rekao je o tome Ciril Ribičić, tadašnji potpredsjednik Ustavnog suda Slovenije koji je kao pravni ekspert tužiteljstva svjedočio na suđenju šestorici Hrvata čelnika Herceg Bosne i HVO-a. Ribičić je rekao da i dalje ostaje kod svoje prvotne ekspertize pravnog ustroja Herceg Bosne koju je prije devet godina izložio na suđenju Dariju Kordiću, piše jutarnji.hr
Odnos između Hrvatske i Herceg Bosne protumačio je na osnovu jednog dokumenta: odluke o bescarinskom uvozu robe iz Hrvatske!
Tu je odluku Herceg Bosna donijela nakon sastanka čelnika HDZ-a Hrvatske i HDZ-a iz BiH 27. prosinca 1991. u Zagrebu.
Ribičič je tada rekao da se iz predsjedničkih transkripata, koji su izašli iz Ureda predsjednika, vidi da je kod odlučivanja koja će sve područja ući u sastav Herceg Bosne značajnu ulogu odigralo to koji su teritoriji bili u sastavu Banovine Hrvatske, jer se smatralo da taj prostor povijesno pripada hrvatskom narodu, a nepravedno je izgubljen u Drugom svjetskom ratu.
Haški ekspert javno iznosio teze o dogovoru Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu?
Ribičič je, dakle, na Haaški sud izišao kao svjedok sa zadaćom da objasni ustavno-pravnu prirodu Herceg-Bosne i odnos s Republikom Hrvatskom. Haaški ga je sud opremio Zapisnikom sa sastanka predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana s delegacijom HDZ-a BiH u nazočnosti dužnosnika Republike Hrvatske, održana u Zagrebu 27. prosinca 1991. godine, na kojem se govorilo o “trenutačno najvažnijem pitanju Hrvatske, pa i BiH”. Te dokumente sud je dobio neselektivnim odabirom iz Hrvatske, a posao Istražnog povjerenstva ili DORH-a trebao bi biti na koji način su ti dokumenti i kako odlazili u Haag.
„Tada je donesena politička odluka da se BiH podijeli i Herceg-Bosna priključi Republici Hrvatskoj”, tvrdi Ribičič u intervjuu Večernji list, a koji je prenio vijesti.ba
„Stvarni su odnosi pokazali da se Herceg-Bosna osamostalila od BiH i ima puno elemenata u dokumentima koji govore o njenoj podređenosti, možda je nekorektno reći Hrvatskoj, ali sigurno dijelu vrha HDZ-a i tadašnje hrvatske države. Pritom je Hrvatska priznala državu BiH, javno se zauzimala za cjelovitost BiH, a tajno je dio, i to odlučujući dio rukovodstva hrvatske države, djelovao drukčije. “, nastavlja Ribičič.
Ribičič vrlo neprofesionalno, što je začuđujuće za eksperta Haškog suda, prihvaćao i plasirao u javnost i teze o dogovoru Tuđmana i Miloševića u Karađođevu:
„U Aktu o uspostavi Herceg-Bosne, donesenom 18. studenoga 1991. godine, kad je BiH već bila pod tihom okupacijom i dok su Srbi osnivali svoje SAO krajine. U tom je trenutku bilo jasno da se hrvatski narod, kao i muslimanski, našao u vrlo teškoj situaciji i svaka bi njihova pasivnost tada bila pogrešan odgovor. Osnivanje Herceg-Bosne sigurno se svidjelo rukovodstvu bosanskih Srba i Karadžiću jer je dio Hrvata, zajedno s HDZ-om Hrvatske, izabrao put kojim su krenuli Srbi i vodio u razbijanje jedinstva BiH. Mislim da je tu političku pogrešku, pola godine prije osnivanja Herceg-Bosne, namjerno isprovocirao Milošević, u razgovorima s dr. Tuđmanom u Karađorđevu i Tikvešu, kad je spretno podmetnuo minu na koju je Tuđman stao i zbog čega je došlo do ratnih sukoba između Hrvata i Muslimana“, tvrdi on u intervjuu i nastavlja: „Za njihov dogovor u Karađorđevu doznao sam neposredno nakon tog događaja i o tome sam odmah, telefonski, izvijestio Aliju Izetbegovića. Mnogi stenogrami, posebno već spomenuti, jasno svjedoče o tome kakav je bio pogled dr. Tuđmana na to pitanje.“
Mato Arlović pobija Ribičičevu knjigu kao „jednostranu“ i „poltikantsku“
Na zagrebačkoj promociji svoje knjige “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine”, stručnjak za ustavno pravo i sudac Ustavnog suda RH, dr. Mato Arlović, rekao da je ta knjiga njegov svojevrstan odgovor na ekspertizu koju je na istu temu za potreba Haškog tužiteljstva prije dvadeset godina napisao dr. Ciril Ribičič.
Tekst knjige po svom karakteru prvorazredna je pravna ekspertiza koju je autor in facto sačinio za potrebe obrane, nepravomoćno osuđene šestorke bosanskohercegovačkih Hrvata pred sudom u Haagu. Istodobno, ona je svojevrsni odgovor na knjigu slovenskog ustavno-pravnog stručnjaka Cirila Ribičiča “Geneza jedne zablude” koja je proizašla iz ekspertize koju je on izradio haaškom tužiteljstvu za potrebe suđenja šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata. Analizirajući okolnosti koje su prethodile uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, dr. Arlović je prema tadašnjoj, saveznoj i republičkoj pozitivnoj legislativi utvrdio postojanje normativne osnove koja je građanima jamčila pravo na samoobranu i zaštitu svojih temeljnih ljudskih prava i sloboda s jedne strane, a s druge strane pravo na obranu državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta SR BiH.
Arlovićeva knjiga definitivno ruši mit o temi „tajnog“ sastanka između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića koji je održan 30. ožujka 1991. u Karađorđevu, o kojemu je svojevremeno govorio i haški pravni ekspert dr. Ciril Ribičič.
U knjizi su dokazani i određeni kontradiktorni stavovi Cirila Ribičiča, iako temeljeni na istim činjenicama i dokazima kojima je Arlović raspolagao.
Ribičičevu knjigu, koja je osnova ekpertize tužiteljstva u Haagu, Mate Arlović nazvao je “politikantskom” i “jednostranom”. Na zagrebačkoj promociji Arlovićeve knjige jedan od uglednih gostiju je rekao da je “Ciril Ribičič sa svom ekspertizom nastavio tamo gdje je stao njegov otac Mitja Ribičić, partizanski borac i komunistički vlastodržac koji je odgovoran za smrt mnogih Hrvata”. Za Ribičiča starijeg, oca je rečeno da je bio visoki časnik UDBA-e zadužen za zločine nad Hrvatima, piše slobodna-bosna.ba
Ciril Ribičič – obiteljska povijest
Ciril Ribičič imao vrlo značajnu političku karijeru u Jugoslaviji i represivnom komunističkom sustavu. On je bio posljednji predsjednik Saveza komunista Slovenije. Predvodio je delegaciju slovenskih komunista na 14. kongresu SKJ. Kasnije je obnašao visoke dužnosti u samostalnoj Sloveniji i dospio do potpredsjednika Ustavnog suda, te općenito imao veliki utjecaj na političku, pravosudnu i kulturnu djelatnost susjedne zemlje. Osim što je stručnjak za slovensko ustavno pravo, bio je prvak i zastupnik Združene liste socijalnih demokrata.
Protiv Mitje Ribičiča, oca Cirila Ribičiča, bila je 2005. podnesena kaznena prijava zbog odgovornosti u masovnim poslijeratnim egzekucijama zarobljenih civila, vojnika, žena, djece i staraca, a sve na temelju isprave koju je potpisao Ribičič, a otkrivena je u državnoj pismohrani o zatvorenicima iz poslijeratnih ljubljanskih zatvora OZNA-e. Prema riječima Romana Leljka, Mitja Ribičić je pred Državnom komisijom na pitanje je li vrh Ozne znao za likvidacije jednostavno odgovorio da nije znao. Nekoliko mjeseci kasnije, usprkos dokazima i svjedočenjima, sud je oslobodio Mitju Ribičiča.
Mitja Ribičič, kao i njegov sin Ciril, obnašao je najviše dužnosti u komunističkom represivnom sustavu: bio javni tužitelj NR Slovenije, član CK SKJ, poslanik u beogradskoj Skupštini, a 1982. predsjednik CK SKJ i prva osoba na čelu zločinačke Komunističke Partije Jugoslavije. Kao u pravim oligarhijskim i nepotističkim sustavima, i njegov sin Ciril krenuo je stopama oca i završio u vrhovima iste partije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa