Špiljak tvrdi: Đurekovića nisam ni upoznao, Dolanc je pokrenuo optužbe o malverzacijama u INA-i

Svjedočenjem Vanje Špiljka, sina bivšeg predsjednika Predsjedništva SFRJ i visokog partijskog funkcionera Mike Špiljka, u ponedjeljak poslijepodne je nastavljeno 54. ročište u procesu koji se pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu vodi protiv bivših pripadnika jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača zbog suučesništva u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića, na kojemu je Špiljak ustvrdio da je optužbe o malverzacijama u INA-i pokrenuo nekadašnji visoki jugoslavenski dužnosnik Stane Dolanc.

Šezdesetdevetogodišnji poduzetnik nastanjen u Zuerichu, Vanja Špiljak je pred sudom svjedočio da je u INA-i radio od 1968. do 1971. i nakon povratka iz inozemstva, od 1976. do 1987., te je u pojedinostima objašnjavao po kojim načelima je funkcionirao tadašnji SOUR INA.

“U tom razdoblju sam se bavio raznim djelatnostima. Od 1976. do 1980. u Beogradu kao savjetnik komercijalnog direktora na poslovima dobivanja dozvola za uvoz i izvoz različitim ministarstvima, a nakon toga sam u Zagrebu preuzeo funkciju komercijalnog direktora u odjelu za koordinaciju poslova u inozemstvu”, rekao je Špiljak.

Od 1. 9. 1981. do 1. 9.1983. je radio kao pomoćnik direktora INA Commerce, no Špiljak, kako kaže, nije sudjelovao u poslovima vanjske trgovine s obzirom na to da je u rujnu 1982., započeo proces istraga oko mogućih malverzacija unutar INA-e u kojemu je i sam sudjelovao.

“Ja sam i sam sudjelovao u radnoj skupini koja je surađivala i koordinirala istragu s istražnim organima”, rekao je Špiljak.

U rujnu 1983. je prešao u poslovodni odbor SOUR-a INA, zadužen za poslove s JNA, gdje je ostao do 1987., kada je otišao u Švicarsku. No istraga je, kako je nadalje svjedočio Špiljak, vođena i protiv njega samog.

“Istraga je vođena i protiv mene zbog anonimne dojave jednog od djelatnika INA-a, točnije INA Commerce i to za dva slučaja. U listopadu su policajci izvršili pretres mog ureda i zaplijenili mnoge spise”, rekao je Špiljak.

Špiljak je objasnio kako je o razlogu istrage saznao mnogo kasnije, kada se Hrvatska spremala za ulazak u Europsku uniju i kada je osnovano saborsko povjerenstvo koje se bavilo ovim pitanjem.

“Žao mi je da oca nisam pitao više o tom slučaju. No iz dokumenata koje sam imao kasnije sam saznao da je djelatnik INA Commerca Ivica Burić anonimno nazvao Stanu Dolanca i rekao mu da se u mom radnom stolu nalazi velika količina gotovine. Dolanc je tada republičkom sekretaru SUP-a Pavlu Gažiju naredio da izvrši pretres. Tada nisu naravno našli ništa. Do dan danas mi nije jasno kako je ovakva istraga mogla biti provedena na temelju anonimne dojave”, rekao je Špiljak.

“Nekoliko mjeseci kasnije isti djelatnik INA-e Burić me prijavio da sam uvezao zrakoplov mimo važećih propisa. Nakon toga je sve obustavljeno”, rekao je Špiljak.

“Moj otac je 1982. htio otići u mirovinu. No tada je donesena odluka da on zamijeni Vladimira Bakarića na dužnostima zastupanja Hrvatske u saveznim organima”, odgovorio je Špiljak na upit suca u vezi s funkcijama njegovog oca Mike početkom osamdesetih.

Đurekovića, koji je ubijen u srpnju 1983. Špiljak, kako kaže, nije upoznao.

“S odjelom marketinga, na čijem čelu je stajao Stjepan Đureković, nisam po prirodi posla imao kontakta”, rekao je Špiljak.

U razgovoru s ocem Vanja je zaključio da se glede svih optužbi na njegov račun radilo o intrigama.

“Ja precizno ne bih mogao odgovoriti na pitanje tko stoji iza toga. No Stane Dolanc je, protiv svih normi, izišao u medijima s tvrdnjom o pronevjeri od 4 milijuna dolara, prije rezultata svih istraga. On je tjedan dana kasnije govorio o 2 milijuna. I to u nedjeljnom dnevniku koji je bio gledan u čitavoj Jugoslaviji”, rekao je Špiljak.

Na pitanje suca koji bi mogli biti motivi Stane Dolanca da diskreditira obitelj Špiljak, svjedok je odgovorio da može samo špekulirati.

“Nešto kasnije Franjo Kajfež (tadašnji poduzetnik, kasnije ministar u hrvatskoj vladi) predsjedništvu SRH piše pismo u kojem kaže kako ga je Gaži prisilio da kaže kako je nazočio susretu u Milanu gdje sam navodno primio mito. Susretu je navodno prisustvovao i Gojko Santrić. Kajfež u pismu piše da nikad nije prisustvovao tom susretu”, rekao je Špiljak.

Gaži je, kako nadalje svjedoči Špiljak, u više navrata od Kajfeža tražio da ponovno lažno svjedoči i tereti.

“Gaži je kasnije tvrdio da je morao prekinuti istragu u INA-i zato jer ‘tamo rade djeca narodnih heroja’. Kada je Gaži bio natjeran da kaže tko ga je natjerao da prekine istragu, reagirao je optužbom da su neki članovi hrvatskog vodstva ‘ruski obavještajci’ “, rekao je Špiljak.

Špiljak je rekao kako je optuženog Zdravka Mustača upoznao još u osamdesetima na jednom od sastanaka vezanih uz pitanje društvene zaštite, a Josipa Perkovića je upoznao nakon svog svjedočenja u procesu protiv Krunoslava Pratesa.

Optužnica u ovom procesu polazi od toga da je Stjepan Đureković, koji je početkom osamdesetih obavljao visoke dužnosti u državnoj naftnoj kompaniji INA i koji je ubijen upravo kako bi bile prikrivene navodne malverzacije Vanje Špiljka oko prodaje nafte. Ubojstvo je, kako se navodi u optužnici, naložio Vanjin otac Mika kako ne bi ugrozio svoju političku karijeru.

Vanja Špiljak je već jednom, 2008. , u procesu protiv Krunoslava Pratesa, svjedočio pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu.

Saslušanjem Vanje Špiljka završilo je današnje ročište protiv Perkovića i Mustača na sudu u Muenchenu, a proces se nastavlja u srijedu.