Ovog je tjedna Švedska zauzela čvrsti stav protiv surogatstva. Objavljeni su zaključci vladine istrage o surogatstvu, očekuje se da ih parlament odobri kasnije ove godine. One uključuju zabranu svakog surogatsva, komercijalnog kao i altruističnog, te poduzimanje mjera za sprečavanje građana od toga da odlaze u strane klinike.
Ova odluka predstavlja prekretnicu, istinski korak naprijed za pokret za položaj žena. U početku podijeljene oko ovog pitanja, žene su se ujedinile i stavile ovo pitanje više na dnevni red. Ranije u veljači, feministički aktivisti i aktivisti za ljudska prava iz cijelog svijeta susreli su se u Parizu kako bi potpisali povelju protiv surogatstva, a Europski je parlament također uputio poziv državama da ga zabrane.
Najveći prigovor izvještaju Švedske (vlade) došao je od budućih očeva, koji su rekli kako je, ako žena želi biti surogatkinja, zasigurno pogrešno spriječiti je da to učini. Mnogo govori da malo žena podiže glas oko ove propuštene prilike. Radi se, naposljetku, o potražnji koja pokreće ovu industriju.
Surogatstvo je do sada možda bilo okruženo aurom sreće koju se povezuje s Eltonom, Johnom, s dražesnom novorođenčadi i s pojmovima moderne obitelji, ali iza toga je industrija koja kupuje i prodaje ljudski život. Tu se bebe proizvode po mjeri kako bi odgovarale željama svjetskih bogataša. Tu je majka ništa, lišena čak i prava da je se zove „mama“, a kupac je sve. Zapad je počeo premještati reprodukciju u siromašnije narode, kao što smo prethodno premjestili industrijsku proizvodnju. Šokantno je vidjeti kako brzo UN-ova Povelja o pravima djeteta može biti posve zanemarena. Nijedna zemlja de dozvoljava prodaju ljudskih bića, pa ipak – tko za to mari, dok god nam nude dražesne slike slavnih ljudi i njihove novorođenčadi?
Kako bi spasili surogatstvo od ovakvih optužbi, neki govore o takozvanom „altruističnom“ surogatstvu. Ako se majci ne plaća, nije posrijedi nikakvo iskorištavanje. Možda ona to čini iz velikodušnosti, za prijateljicu, kćer ili sestru.
Švedska istraga odbija ovaj argument. Nema dokaza, kaže istraga, da bi legaliziranje „altruističnog“ surogatstva uklonilo komercijalnu industriju. Međunarodno iskustvo pokazuje suprotno – građana zemalja kao što su SAD ili Velika Britanija, gdje je praksa surogatstva široko rasprostranjena, najviše je među stranim kupcima iz zemalja kao što su Indija i Nepal. Istraga također pokazuje kako postoje dokazi da se za surogatstvo još uvijek plaća ispod pulta, što je slučaj u Velikoj Britaniji. Ne može se, kaže istraga, očekivati od žene da otpiše svoja prava na dijete koje nije ni vidjela niti dobila priliku upoznati ga – ovo samo po sebi znači nepravedan pritisak.
U svakom slučaju, pojam „altruističnog“ surogatsva – osim što zavodi na pogrešan trag, budući da se jedva događa u stvarnosti – ima vrlo snažnu ideološku osnovu. Kao da se iskorištavanje sastoji samo u tome da se ženi dade novac. U tom slučaju, što je manje plaćena, to je manje iskorištena.
U stvarnosti, „altruistično“ surogatstvo znači da žena prolazi kroz isto što i kod komercijalnog surogatstva, ali ne dobiva ništa zauzvrat. Tu se od žene traži da devet mjeseci nosi dijete i potom ga preda. Ona mora promijeniti svoje ponašanje i preuzeti rizik od neplodnosti, određenog broja problema povezanih s trudnoćom, pa čak i od smrti. Ipak ju se iskorištava kao sredstvo, čak i ako joj se kaže da je anđeo. Jedino što ona dobije jest aureola altruizma, što je vrlo mala cijena za taj trud te može biti privlačno jedino u društvu u kojem se žene cijeni po tome koliko toga žrtvuju, a ne po tome što ostvare.
Indija i Tajland ne žele da njihove ženske građanke postanu tvornice za novorođenčad svijeta. Sada je vrijeme da i Europa preuzme tu odgovornost. Mi smo kupci, mi moramo pokazati solidarnost i stati na kraj ovoj industriji dok još možemo.
