Jedna od talijanskih zajednica Istre, “Zajednica Istrijana”, koju prepoznaje talijanska vlada i Europska komisija najavila je objavu knjige o ubojstvima svećenika u Istri tijekom jugokomunističke diktature Josipa Broza Tita.
“Maskakr biskupa i svećenika u Titovoj Jugoslaviji
Dragi prijatelji,
do kraja godine objavit ćemo knjigu, rezultat istrage koju je 1947. proveo jedan Talijan o onome što se događalo u tom razdoblju u Jugoslaviji. Osim pokolja muškaraca i žena, koji se nastavio do šezdesetih godina prošlog stoljeća, jedno od zanimljivih svjedočanstava tiče se progona svećenstva.
U nastavku vam donosimo neke dijelove.
Postoje još ozbiljnije činjenice koje očituju sotonski duh koji pokreće novi režim. U svojim pismima od 20. rujna 1945., biskupi Jugoslavije govorili su o krvavom progonu svećenstva. Do tada su već bila ubijena 243 svećenika, 89 je nestalo, a 169 je bilo u zatvorima i koncentracijskim logorima. Ova brojka nikada nije dosegnuta u povijesti Balkana kroz stoljeća, pa čak ni u vrijeme najgorih dominacija, poput dominacije Turske.
Danas se samo u Hrvatskoj broj ubijenih svećenika povećao na više od 400. Od 2400 hrvatskih svećenika, svaki je šesti ubijen, dok je svaki četvrti potjeran ili zatvoren. Postoje biskupije, poput one u Mostaru, u kojoj je trećina stradala smrću mučenika, trećina osuđena ili uspjela pobjeći, a samo trećina je u službi Boga i ljudi.
No, progon je izašao ne samo protiv Katoličke crkve, već i protiv svih religija. S tim u vezi, presuda izrečena u Zagrebu 29. lipnja 1945. u kojoj je prva značajna skupina “ratnih zločinaca” i “suradnika” javno osuđena na smrt. Među 49 osuđenih na smrt bili su nitko drugi do pravoslavni nadbiskup Germogen Maksimov, protestantski biskup Philipp Popp, muslimanski muftija Ismet Muftić; zatim 5 katoličkih svećenika, 4 svećenika i pravoslavni đakon, te dvije katoličke časne sestre, kćeri milosrđa svetog Vincenta de Paula, skupina od 16 crkvenih službenika, od kojih su neki najvišeg ranga.
Za sada znamo za ubojstvo još dva biskupa. Mgr Josipa Carevića, biskupa u Raguzi, koji je otet iz jedne župe u blizini Zagreba u koju se sklonio, a zatim su ga partizani natjerali u šumu, opljačkali, ubili i pokopali tako da nitko uopće ne zna gdje leži.
Drugi biskup, mons. Giovanni Simrak istočnokatoličkog obreda u Križevcima u lipnju 1945. prvo je osuđen na smrt, zatim pomilovan i zadržan u zatvoru te na kraju otrovan.
U poznatom koncentracijskom logoru Stara Gradiška živjelo je 95 svećenika. Oni su bili zaduženi za čišćenje WC-a, ekshumaciju i transport leševa pobijenih. Mnogi su se tijekom obavljanja ovih poslova zarazili i kasnije umrli, dok su drugi na kraju ubijeni.
Dvadeset i tri svećenika bila su u koncentracijskom logoru Krapina u lipnju 1945. Jednog su dana “nestali”, ali plahte istrgnute iz brevijara i komadići njihovih užeta bili su sigurni znakovi njihovog puta do šume gdje su bile masovne grobnice komunističkih žrtava.
Na otoku Pagu partizani odvode na strijeljanje kapelana Ivana Ticicha. Uz otvorenu grobnicu savjetovali su ga: “Odbij Boga i bit će ti spašen život”. Ali on se okrenuo prema Gospodinu zazivajući ga. Tada je mučenik pao u vlastiti grob.
Dana 28. srpnja 1947. u Zagrebu je završeno suđenje trojici laika i šestero franjevaca iz samostana Gospe Lurdske u gradu. Dvojica franjevaca osuđena su na smrt, i to vikar o. Matteo Vodanović i kapelan pater Serafino Rajić, zajedno s dvojicom laika, dok su ostali franjevci osuđeni na 12 i 15 godina zatvora.
U tom procesu, kao i u drugim sličnim, nisu bili suđeni kao vjernici pa ih je bilo potrebno eliminirati na temelju načela režima, kao organizatore krvavih napada. Optuženi za naredbu za izvođenje napada na tvornicu “Gaon” bila su najmanje tri katolička biskupa s prebivalištem u inozemstvu. Osim apsurdnosti ove ogromne klevete, jedna stvar odmah pada u oči, a to je da je jedan od ovih biskupa, biskup banjalučki mons Garić. Optužnica je bila da je dao eksploziv u ruku bombašu kako bi raznio tvornicu.
U stvarnosti, suđenje je sastavljeno tako da su tijekom suđenja formulirane daljnje optužbe protiv mnogih drugih svećenika”, stoji u objavi zajednice.
