To što je Theresa May preživjela glasovanje u parlamentu Ujedinjenog kraljevstva (Engleska, što je manje poznato, nema svoj parlament – za razliku od ostalih zemalja koje čine UK, Škotske, Velsa, i Sjeverne Irske) ne treba nikog čuditi. Referendum o Brexitu je za Engleze bio i kraj priče. Za njih, a posebno za njihove političke elite, se može reći puno toga, ali ne i da se poigravaju s na referendumu jasno izraženom demokratskom voljom naroda.
Zašto se uopće glasovalo o povjerenju Theresi May? Zanimljivo, oporba nema ništa s tim: Glasanje o povjerenju inicirali su zastupnici njezine konzervativne stranke, jer neki od njih smatraju da May nije uspjela dogovoriti dobre uvjete za Brexit. “Plan Therese May će srušiti vladu ako se provede. Naša stranka to s pravom neće tolerirati”, rekao je Jacob Rees-Mogg, jedan od zastupnika konzervativaca koji se protive ovakvom “mekom” Brexitu. Oni, kao i Donald Trump, smatraju da će Ujedinjeno Kraljevstvo ostati vezano uz Europsku uniju još godinama tijekom “prijelaznog perioda”, bez da može istovremeno može odlučivati o bilo čemu unutar same EU. Drugim riječima, ne radi se, kako neki mediji pokušavaju prezentirati, o bilo kakvoj mogućnosti novog referenduma o Brexitu, već jednostavno o tome na koji će se način on provesti.
Odnos prema referendumu i volji naroda
Što je velika razlika od Hrvatske, gdje se Arsen Bauk nakon uspjelog referenduma o braku otvoreno rugao s voljom birača izraženom na referendumu i izjavio kako se građansko partnerstvo koje je Vlada uspostavila odmah po referendumu ne mora zvati brakom, ali to zapravo je brak.
Dakle, u donjem domu parlamenta(“House of Commons”) UK Torijevci Therese May trenutno imaju 317 od 650 zastupnika, dok u gornjem domu (“House of Lords”) imaju 248 od 792 zastupnika (aristokracija u UK, kao i drugdje, očito više naginje socijalizmu nego obični građani). Glasovanje o povjerenju je pokrenuto nakon što su sakupljeni potpisi 15 posto konzervativnih zastupnika u donjem domu britanskoga parlamenta, konkretno njih 48 je dalo potpis. Valja primijetiti da se radi isključivo o zastupnicima stranke Therese May, ne oporbe za koju se podrazumijeva da je za smjenu vlasti.
(VIDEO) Tko je feministkinja Lana Bobić – nova komentatorica HRT-ove emisije Peti dan
Isto tako valja primijetiti da oni nisu dovodili u pitanje Brexit, već samo modalitet njegove provedbe, iako je Konzervativna stranka prije referenduma dobrim dijelom bila protiv njega. Narod je odlučio, i to je za engleske političare jednostavno završena stvar. Ponavljanje referenduma dok god se ne dobije željeni rezultat je obilježje politički neiskusnih i mladih nacija kakva je jedna Hrvatska, pa i Irska, ali ne i ozbiljne političke nacije s višestoljetnom poviješću demokracije kakva je Engleska. Bilo kakvo izigravanje volje naroda, ma s kako malom razlikom bilo odlučeno, bi to bio prvorazredan politički skandal i meni je neshvatljivo kako to laburisti sa ovim debilom trenutno na čelu svoje stranke ne razumiju. Nebitno što oni inače malo toga razumiju, ali povremeno su znali imati i ozbiljne i potentne ne samo političare nego i državnike na mjestu šefa svoje stranke.
U Engleskoj konzervatici mogu biti protiv vođe stranke u određenim pitanjima
Od tih 317 zastupnika, 200 je glasovalo za ostanak Therese May, 117 je glasalo za njenu smjenu. Smjena Therese May bi zacijelo dovela do novih izbora, a to konzervativci ne žele. Bez obzira na neslaganja u samoj stranci, nije bilo za očekivati da će konzervativci srušiti vlastitu premijerku. Oni to u pravilu ne rade, naročito ne u krizna vremena.
Mediji su u Britaniji pak uglavnom dobro procijenili da će protiv Therese May glasovati od 100 do 130 konzervativnih zastupnika, što je po njima dovoljno da se nanese ozbiljna šteta i da se prisili Theresu May da ide s tvrđom politikom prema EU, ali ne i da je se smijeni – za to je bilo potrebno 159 glasova. Doduše, medijske procjene su dosta ovisile o tome koliko je koji medij “lijevo”, pa je tako BBC izračunao da će 187 zastupnika podržati Theresu May. Telegraph 174 dok je Guardian naveo 169 glasova podrške. Svi su joj dali manje podrške nego što je na kraju dobila. Ipak, svi su procijenili da će – opstati.
Prema onim konzervativcima koji su glasovali protiv May neće biti poduzeto baš ništa – jer se ovakve situacije smatraju regularnima u demokraciji, to jest da unutar stranke postoje različita mišljenja i stavovi o određenim pitanjima. Zanimljivo je, recimo, da su među onima koji su bili protiv May bili i oni u stranci koji su prije referenduma bili protiv Brexita kao takvog, i oni koji su bili veliki zagovornici istog: Sajid Javid, desničar, bivši bankar i veliki zagovornik slobodnog tržišta, druga generacija pakistanskih useljenika, je na referendumu glasao za ostanak u Uniji, dok je primerice Michael Gove, trenutno ministar poljoprivrede, bio, uz Borisa Johnsona, jedan od najznačajnijih zagovornika Brexita u referendumskoj kampanji.
U Britaniji dakle i ministri mogu glasovati protiv May i ostati ministri. U Hrvatskoj je pak Plenković diktatorski poručio onima koji su u stranci bili protiv Istanbulske da će biti izbačeni iz nje, ukoliko ne podrže njegovu odluku. U Engleskoj tako nešto predsjedniku konzervativne stranke nikad ne bi moglo pasti na pamet, jer bi tada smjesta bio smjenjen on.
Autokracija i demokracija
U Engleskoj je oko trećine konzervativnih zastupnika glasovalo protiv jedne politike i vanjskopolitičke odluke Therese May, bez ikakvih konzekvenci po njih, dok su u Hrvatskoj svi HDZ-ovci koji su bili protiv Istanbulske prvo “opomenuti” puštanjem u medije kompromitirajućih fotografija i dokumenata, a kasnije ih marginalizirao u stranci ili izbacio. Plenković je samoinicijativno, i bez bilo kakvih konzultacija u stranci, Istanbulsku stavio na dnevni red Sabora i ucjenama i zastrašivanjem natjerao zastupnike da je prihvate. Pritom se, umjesto da ide kroz legitimne i demokratske mehanizme unutar stranke i države, radije poslužio “medijskim specijalnim operacijama” uvjeravanja javnosti i zastrašivanja protivnika koje je provodio njegov tadašnji spin-doktor Krešimir Macan.
Konzervativci glasaju o povjerenju vladi: May kaže kako bi se njezinim odlaskom ugrozio brexit
Na kraju je, kod glasovanja u Saboru o ratifikaciji Istanbulske 13. travnja ove godine, 110 zastupnika bilo za, 30 protiv, od onih koji su prisustvovali. To zacijelo ne odražava volju naroda. Među onih 30 koji su glasovali protiv je bilo i 14 HDZ-ovaca – prema službenim podacima glasanja, protiv su bili Milijan Brkić, Ante Babić, Stevo Culej, Ivan Ćelić, Marija Jelkovac, Antun Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman. Većina njih se prije toga i javno usprotivila Plenkoviću zbog Istanbulske, i zbog toga imala problema ove ili one vrste.
Očito, shvaćanje demokracije u HDZ-u i kod britanskih konzervativaca se znatno razlikuje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa