Na današnji dan 17. rujna 1939., samo dva tjedna nakon napada Hitlerove Njemačke na Poljsku, komunistički Sovjetski Savez zabija nož u leđa otporu Poljaka nacizmu. Sovjetske vojne trupe ulaze s istoka u zemlju i okupiraju gotovo polovicu Poljske.
Podsjećanje na monstruoznu komunističko-nacističku koaliciju okupacije Poljske objavilo je Veleposlanstvo Poljske u Zagrebu i poručilo “Ne zaboravimo!“
Tom prigodom Veleposlanstvo Poljske objavilo je i prigodnu fotografiju.
Objavu Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu prenosimo u cijelosti:
?? 17. rujna 1939. godine Sovjetski Savez započeo je invaziju na Poljsku.
Kao rezultat agresije, Poljska je izgubila 48% svog teritorija. Nekoliko stotina tisuća Poljaka je deportirano, a mnogi su poljski građani stradali od ruku komunističkog represivnog aparata.
Ne zaboravimo!
***
?? 17 września 1939 roku Związek Sowiecki rozpoczął inwazję na Polskę.
Wskutek agresji, Polska utraciła 48% swojego terytorium. W głąb ZSRS deportowano kilkaset tysięcy Polaków, wielu polskich obywateli poniosło śmierć z rąk komunistycznego aparatu represji.
Pamiętamy!
***
Naime, vrlo često se okupacija Poljske povezuje samo s Hitlerovom Njemačkom, te se zaboravlja ili prešućuje sramna uloga Staljinovog SSSR-a.
Progoni Poljaka i komunistima nepoćudnih slojeva društva započeli su gotovo odmah: listopadu 1939. godine čak 14 700 časnika poljske vojske i KOP-a, policijskih dužnosnika, pripadnika obavještajne i zatvorske službe, a također i mnogo civila smješteno u logore u Ostaškovu, Starobjelsku i Kozjelsku u SSSR-u.
Uvjeti u logorima bili su strašni.
U četiri velike deportacije, od kojih je posljednja bila u lipnju 1941., odvezeno je daleko u unutrašnjost SSSR-a 320 000 Poljaka, a neki istraživači smatraju da ta brojka iznosi oko 800 000 ljudi . Najviše Poljaka njih čak 69 000, smješteno je u području Arhangelska, 32 000 dospjele su u okolinu Novosibirska, a isto toliko u područje Sverdlovska. Više od 29 000 došlo je do Krasnojarska. Široka prostranstva Rusije i Kazahstana, Kome, Omska, Jakutska i Irkutska postala su zatvori za stotine tisuća Poljaka.
Premda su pokolji i progoni Poljaka bili ogromnih razmjera, vrhunac svega bio je pokolj u Katynskoj šumi.
Ideja o pokolju je bila zloglasnog Lavrentija Berije, a sovjetski Politbiro, sa Staljinom na čelu, prihvatio ju je i uobličio u zapovijed 1940. godine: 22 000 tisuće poljskih časnika, dočasnika, svećenika, intelektualaca i drugih istaknutih domoljuba bit će smaknuto.
Pobijena je gotovo polovina od ukupnog broja poljskih časnika, među njima 14 generala, 24 pukovnika, 7 kapelana, jedan poljski princ, 20-ak sveučilišnih profesora, 300 liječnika, 6000 policajaca i veliki broj svećenika.