Nije trebalo dugo čekati: Nakon što je izgorjela katedrala Notre Dame, javili su se dobronamjerni dušebrižnici koji kažu kako nema nikakvog smisla renovirati katedralu Notre Dame dok ima djece u Africi koja gladuju. Nevjerojatno, ali čak je i Index primijetio da je to ono što se inače zove “whataboutism”, logička pogreška, odnosno obično trolanje.
Na “whataboutismu” – pojam proizašao iz engleskog “what about”, “a što s onim” – se bazirala sovjetska propaganda, to je varijacija “tu quoque”, “I ti” logičke pogreške. Kad bi Amerikanci spočitavali Sovjetima gulage u Sibiru, političke zatvorenike i tajnu policiju, oni bi obično uzvratili “a što ste vi radili s Indijancima”, ili “vi linčujete crnce”. Taj sofizam živi i danas, a zanimljivo je da su tu tipičnu komunističku taktiku danas na zapadu preuzeli tzv. “liberali”, koji su inače dosta toga preuzeli od ruskih komunista.
Uvijek postoji “nešto važnije”
No iako su u Indexu ovog puta ispravno (na nezadovoljstvo svoje čitalačke publike) uočili da je argument “A zašto bismo davali novac za obnovu katedrale dok u Africi ima gladne djece” bezvrijedan, jer uvijek ima i uvijek će biti gladnih i uvijek se svaka inicijativa da se nešto napravi, nabavi ili popravi može minirati argumentom o gladnoj ili bolesnoj djeci, isti taj medij je nedavno predvodio kampanju baziranu na istom takvom “whataboutismu”, kad je stanoviti riječki “aktivist” Saša Pavlić hodao do Zagreba u znak prosvjeda što Vlada kupuje borbene avione umjesto da taj novac da za liječenje bolesne djece. Naravno, kad god se radi nešto u korist Hrvatske, ili u širim razmjerima RKC, ili određenog svjetonazora, povlači se argument da bi novac bilo bolje potrošiti na gladnu djecu. Taj se argument nikad ne povlači kad se milijarde troše na besmislene regulacije i propise koje zahtijevaju “liberali”.
Milijarda dolara skupljena za katedralu je tek kap u moru novca koji se godišnje samo u SAD prikupi za razne dobrotvorne svrhe 410 milijardi dolara. Naravno, to što netko daje za katedralu ne znači da ne daje i za djecu u Africi, i ne znači da daje umjesto toga: Bogati ljudi mogu odlučiti, umjesto za novu jahtu, donirati više novca, naročito ako se pojavi nešto za što smatraju da treba donirati iz osobnih razloga, ne samo zato da pred svijetom ispadnu “filantropi” i plate manje poreza.
> Vedrana Rudan šokirala čak i svoje obožavatelje tekstom o Notre-Dame
A licemjerni su prije svega kritičari: Koliko je novca Vedrana Rudan dala za gladnu djecu u Africi? Koliko se puta odrekla pića da bi taj novac donirala za bolesnu djecu? Jesu li se aktivisti koji se služe takvom argumentacijom odrekli brandiranih tenisica, umjesto onih za 800 kuna kupili obične bez marke za 200? Jesu li kad kritizirali gradnju luksuznih cruisera za krstarenja od kojih svaki košta milijardu dolara? To znači da će bogataši koji si krstarenja mogu priuštiti potrošiti bar toliko na njih – po brodu, i to samo za amortizaciju samog broda. Zašto umjesto gradnje kruzera ne bi dali taj novac za gladne u Africi? Da i ne govorimo da bi ti gladni, kad bi se taj novac potrošio, opet bili gladni: Problem “humanitarne pomoći” je što ne samo da stvara ovisnike o njoj koji potom više nisu u stanju bez nje preživjeti, već i generira korupciju (sjetite se Nobelovca Arafata koji je zadržavao najveći dio humanitarne pomoći za Palestince!)
Donirati za jedno ne znači ne donirati za drugo
U konačnici, koliko su svi oni koji ljude koji doniraju za obnovu Notre Dame, umjesto da daju za djecu u Siriji, proglašavaju gadovima i licemjerima sami udomili za ovaj Uskrs sirijske djece? Konkretna pomoć je uvijek hvale vrijedna, ali aktivizam koji se svodi na pisanje poruka podrške gladnoj djeci Afrike na facebooku i objavu njihovih slika ne košta ništa i ne pomaže djeci, a služi samo samopromociji onog tko se tako postavlja, pokušavajući uhvatiti “povišen moralni položaj” s kojeg će onda kritizirati.
Čitavu situaciju je dobro opisao i anonimni autor “događanja” na facebooku na stranici “Konzerva medije” – prikupljanja poruka na Facebooku za gladnu djecu “od svih onih kojima smeta to što netko drugi svoj novac donira za neki drugi cilj kao što je obnova Notre-Dame”: organizatori “očekuju ogroman odaziv i nesebičnost u pisanju poruka potpore i/ili osude drugih ciljeva od svih koji su preko svojih usana posljednjih dana provukli jadnu gladnu djecu.”
“Ne morate se više ustručavati popiti tri guca kave za 15 kuna, ne morate imate grižnju savjeti dok trošite novac na sebe, na luksuz dok netko umire od glasi. Sad možete napisati jednostavno poruke podrške i osude nekog drugog umjesto da donirate za nečiji obrok kako bi taj netko preživio”, navodi se.
“Naravno, u isto vrijeme ismijavamo molitvu jer je molitva beskorisna, dok su gifovi, crteži i poruke tipa “za zgradu se ima, za gladnu djecu nema?!” puno konkretnija pomoć”, zaključuje se u pozivu na prikupljanje poruka potpore.
Tekst se nastavlja ispod oglasa