Kako reče stari partizan Anton Fantela, bile su tri jame i u svaku je bačeno 8 000 ljudi, strijeljanih i živih, a zatim su u jame bacane bombe i živo vapno. To je samo dio onoga što je on vidio i čemu je svjedočio. A koliko je toga još bilo, samo dragi Bog zna. Eto, to je komunističko i partizansko junaštvo. To je ono što njihovi potomci slave i veličaju jučer i danas, 2024. godine. I nitko da trepne! Da se radi o pticama, bilo bi grozno. Da se radi o zečevima, bilo bi grozno. Ne radi se ni o pticama, ni o zečevima. Radi se o ljudima. O zarobljenim vojnicima, civilima, djeci… Slaviti takvo zvjerstvo mogu samo poremećeni umovi. A takvi vladaju Zagrebom, Siskom, Krapinom, Kumrovcem, Koprivnicom, Pulom, Rijekom, skoro pa cijelom Hrvatskom. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe, unatoč Rezoluciji EU parlamenta, unatoč tomu što su pobili naše najmilije. Zasta, kako reče doktor Herman Vukušić, bolesnici su preuzeli ludnicu. I sad nas “liječe”. Već skoro osamdeset godina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
