Juričan je dijete “samoupravnog socijalizma” koji je neslavno propao zahvaljujući baš “Juričanima”. Besplatni stanovi, besplatna zimovanja, besplatna ljetovanja, svi su bili zaposleni a radilo ih je vrlo malo. Poduzeća su bila u minusu, minuse su pokrivale banke, banke je pokrivala tiskara na Topčideru a tko je pokrivao Topčider, to nitko ne zna. Niti je smio pitati. Vjerojatno svi oni koji su se okupili na Titovu “ukopu”. Veliki i mali igrači koji su imali svoje interese. Nakon Titove smrti, slavine su zatvorene. Sve je propalo što nije ni čudno. “Juričane” ni Amerika ne bi mogla hraniti i zadovoljavati. I ona bi propala. Juričan to ne razumije pa, poput svih Jugoslavena, okrivljuje Tuđmana i sve ono što je ostalo nakon Titove smrti. Tipičan jugonostalgičar kakvih je pun Zagreb i hrvatska društvena, kulturna i politička scena. “Juričani” vladaju Zagrebom i Hrvatskom. I, zanimljivo, za sve nedaće su im još uvijek najkrivlji “čudni pozdravi”, “čudne pjesme” i “čudne kape”. Oni su, naravno, bogomdani, sve znaju i sve umiju. To ovih dana u Zagrebu i na Zagrebu pokazuju.
