Dobro plaćene provokacije

Milorad Pupovac je provokator! I cijeli život mu protiče u i na provokacijama. Dobro plaćenim provokacijama.

Zahvaljujući lažnoj povijesti i podvalama, zahvaljujući komunističkoj i partizanskoj djeci koja, kao i Pupovac, žele lagodno živjeti od “stečenih prava”, pozicija i privilegija. Pupovca i njegovu sektu u Jugoslaviji su hranili Fondovi za nerazvijene krajeve, danas ih hrane razni Milanovići i Plenkovići kroz razne državne i javne institucije i ustanove.

A sve zbog zajedničkih interesa. A protiv interesa Hrvata i Hrvatske. Tomu svjedočimo i ovih dana. Dvadeset i dva milijuna eura sekta je dobila u ovoj godini. Do kraja kolovoza! Zašto?

Da u manastiru Krka pjeva o “srpskoj Dalmaciji”, “srpskom Dubrovniku” i “srpskom Kninu”? I da kroz Hrvatsku opet, kao kasnih osamdesetih i ranih devedesetih Hrvatskom nosaju Lazarove mošti. Dok mi vadimo pobijene iz Ovčara i Petrovačkih dola!

Pupovčeva snaga je u Partiji, u Milanoviću, Plenkoviću, Jugoslavenima, uličarima, plaćenicima, najamnicima. Vrijeme je da ih na sljedećim izborima maknemo s vlasti. I na taj način Pupovcu podrežemo krila.

A sa Srbima i Srbijom sve radimo na bazi reciprociteta. Dok još ovo malo Hrvata živi u Republici Srbiji.

P.S. Nikola Tesla i Petar Preradović su bili Srbi onoliko koliko je Srbin bio feldmaršal Borojević. Ni više, ni manje!

“P.S…..”
Prilično doboko se uvriježilo mišljenje da su pravoslavci u Hrvatskoj Srbi. Nisu. Nisu ni pravoslavci i BiH ni Srijemu, ni u Bačkoj, ni u Banatu.

Sve se to zasniva na mitu o SPC i na tezi “Srbi svi i svuda” kao derivatu mita o SPC.
Povijesna istina je da Raška arhiepiskopija nestala s nestankom srednjovjekovne srpske države. Da ju je obnovila Osmanska carevina (muslimanska!), da je ona i Osmanskom carstvu služila kao jedno od sredstava za jačanje lojalnosti pravoslavaca Osmanskom carstvu i borbi protiv Katoličke Crkve i katoličkih država.

Povijesna je istina da je kralj Petar I. Karađorđević novcem opljačkanim od Hrvatske, BiH i dijelova Kraljevina Mađarske koji su poslije I. svj. rata potpali pod vlast Beograda, kupio djelimičnu autokefalnost od carigradske patrijaršije. I od 4 pravoslavne Crkve na teritoriju novonastale Kraljevine SHS, od kojih ni jedna nije bila “srpska”, napravio SPC s misijom da državu pretvori u “veliku i homogenu Srbiju”.

Ta je politika i danas važeća. To ne smijemo zaboraviti.

A iskrenost i vjerodostojnost pupovčevog distanciranja od memoranduma SANU-a opovrgavaju njegovi najnoviji koraci i manifestacije.

Teško se može upoređivati situaciju Hrvata u Srbiji sa situacijom Srba u Hrvatskoj.
Kod Hrvata na teritoriju današnje Srbije nikada nije bila tako jaka iredentistička struja, kao kod Srba u Hrvatskoj. Pa čak ni u Srijemu, koji je do jučer bio sastavni dio Hrvatske.

Osim toga ni Katolička Crkva nije u tim krajevima nikada nije bila toliko “hrvatska”, koliko je pravoslavna bila od 1880-tih godina “srpska”. To vidimo i ovih dana, kada ona 1100. godišnjicu prvog spominjanja države Hrvatske tako mlako slavi, da nije vraćena ni spomen ploča na kapelicu Kraljice mira u Srijemskim Karlovcima, a o proslavi u Bačkoj i Banatu praktično se nije ništa ni čulo.

Doduše i u Hrvatskoj je taj događaj vrlo mlako spomenut.