To su ta dvostruka mjerila koja caruju u partizanskoj Hrvatskoj. Jedna su za komunističku i partizansku djecu, kulturnjake, medije, novinare i takozvane ljevičare. Tada svi šute zbog “zaštite žrtve”. Druga mjerila su za nas smrtnike, većinsko pučanstvo, vjernike, Crkvu i svećenike. Tada svi galame zbog “zaštite žrtve”. Crkva bi se mogla riješiti toga tereta i pedofilije na način koji je Tito predlagao Stepincu. Dakle, da se odvoji od Vatikana i postane, poput Pravoslavne crkve, nacionalna crkva. Više ne bi bilo pedofilije i ostalih skandala. Zavladala bi bonaca. Kao što vlada u Pravoslavnoj crkvi, Islamskoj zajednici, Protestanskim crkvama. Židovskoj općini i ostalim crkvama i sektama u Hrvatskoj. Pedofilije nigdje nema. To zlo, prema tvrdnjama Srbobrana i paterovih tiskovina, raste i cvate samo u Katoličkoj Crkvi. Kod svih drugih vlada – čista ljubav. Radman bi rekao – neutaživa želja koju moramo razumjeti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
