U mom selu bi rekli – To je do krvi! Danas se kaže – Takva im je genetika! Dvostruki kriteriji su njihova odlika. Karakteristika. Bila i ostala. A to i danas dokazuju u Hrvatskoj. Oni koji su postavljali bombe po gradovima i poštama, ubijali zarobljene vojnike, civile, žene, djecu, svećenike, redovnike, časne sestre…, u Hrvatskoj su još uvijek “narodni heroji”. Ulice i trgovi nose njihova imena, djeca im se ponose njihovim (ne)djelima, njihove pjesme se rado pjevaju, mediji o njima uzvišeno pišu. Njihovi protivnici su – “zločinci”, iako nema nikakvih dokaza za počinjene zločine. Nema kostiju, nema ništa. Samo lažne priče “dva proverena i pouzdana svedoka”. I falsifikati koji se dijele po cijelome svijetu. Svakodnevno. Slučaj male “Srbenke” i slučaj male četverogodišnje Martine iz Osijeka potvrđuje da se sve ono što se događalo u posljednjih sto godina, nastavlja i danas. Dvostruki kriteriji. To je njihova odlika! Karakteristika.
