Sloboda govora nije samo važna u Saboru (tamo je izuzetno važna) nego i u cijelom hrvatskom društvu. Tko ima pravo ograničavati ju pod kojekakvim izgovorima, pretvarajući sebe u nekog sveznalicu i suca iznad sviju koji najbolje zna ama baš sve znanje svijeta? Factcheckeri odjednom postadoše supermeni i sveznalice, svakom loncu poklopac.
Dok se u SAD-u javljaju savezni suci i donose odluke koji ukidaju pravo velikim društvenim mrežama da cenzuriraju političare, obične ljude, kod nas Ustavni Sud šuti kao riba. Javljaju se samo kad treba tresnuti narod po glavi, oduzeti mu referendume, pravo da sam odlučuje o najbitnijim stvarima koje se njega tiču, javljaju se samo kad treba donijeti neku odluku u korist elita i ljudi iz sjene, koje treba kao zaštititi od javnosti, od naroda. Zaboravili ovi suci komu odgovaraju za svoj rad, komu trebaju služiti, zaboravili na pravo, pravdu, slobode ljudi…A imaju donekle i opravdanje, NIJE IH NAROD NITI BIRAO.
