Granate i mržnja joj nisu mogle ništa

Ovaj tekst ne podsjetio na Badnju večer 1991., prva crta na planini ,hladnoća i bura ,baš kao večeras, odjeća i naoružanje nedostatni, hrane i vode dovoljno tek za preživit… tadašnji neprijatelji a današnji koalicijski partneri minama i granatama čestitaju Božić. Danas bi te uvjete proglasili neljudskim a nas nesretnim ljudima. A osjećali smo se upravo suprotno, srce veće od planine, a duša, duša puna nekog neobjašnjivog mira, kao da smo cijeli život sanjali baš tu, u toj divljini, pod granatama, proslaviti porođenje Kralja nebeskog. A onaj eho koji je bura donosila i odnosila te hladne večeri bila je ta riječ koja je dolazila iz davnina…Hrvatska…Hrvatska…i granate i mržnja joj nisu mogle ništa…tada….ni sada…