Komentar na članak
robi – 06. 05. 2015.
To su ti užasi koje slijepci koji slave Titov rođendan ne žele vidjeti. Oni vide samo “svoje”, a tuđa patnja ih uopće na zanima, dapače opravdavaju je kao “obračun s neprijateljem” i pokazuju krajnje nemilosrđe prema čovjeku.
Kada sam 1991. radio na popisu stanovništva, prvom u slobodnoj Hrvatskoj, u stanu jednog starca na pitanje koje je nacionalnosti potekle su suze. Mislio sam da je Hrvat i da je sretan što je Hrvatska slobodna (i bio je), ali odgovor uplakanog čovjeka me iznenadio:”Nakon pola stoljeća sada prvi put mogu reći da sam Nijemac.”
Eto, ne samo velike stvari kao ovaj logor za djecu, starce i žene, već i te male kao ovaj zaplakani starac daju odgovor Jakovini i drugima tko je bio Tito i što je bila Jugoslavija.
Što prije napustimo duh Jugoslavije i titoizma, čak i mi koji smo bili njihovi protivnici i danas smo, ne dajući im mjesta u javnosti, biti će bolje za nas i našu djecu. To jednostavno treba izbaciti iz javnosti, da taj užas ne postoji, a posebno kult hedonističkog cara i samoproglašenog božanstva Tita.