Ja želim zabranu

Ja nisam tako strog pa im samo želim da ih građani R.H. više ne financiraju.

I najveći dio hrvatskog naroda želi zabranu Pupovčevog SDSS-a, pa će unatoč tome, to ipak ostati samo pusta želja.

Koliko čitam, neki su jako zabrinuti zbog najavljenog koncerta u Vukovaru. Kažu, mogao bi produbiti podjele. Slažem se s njima, stvarno bi mogao. Produbiti podjele između onih kojima ne smeta nastup hrvatskog pjevača u hrvatskom gradu i onih kojima smeta.

Nije mi stvarno jasno u čemu je problem. Kad bi zakon nekome branio odlazak na koncert ili ga na to silio, onda bi zabrinutost imala podlogu. Kad bi sam izvođač jasno dao do znanja kako su pojedinci na koncertu nepoželjni, i tad bi mogli govoriti o nekakvim podjelama. No, ništa od toga nije slučaj. Tko god želi, može na koncert (naravno, uspije li do karte), tko ne želi, ne mora. Što bi se reklo, demokracija u svom najraskošnijem izdanju.

Teza o podijeljenim Hrvatima jedan je od veći spinova,

rekao bih čak i podvala u našem medijsko-političkom prostoru. To je već gotovo postao mit. Kao da postoji ta nekakva imaginarna ruka koja nas dijeli. Mnogi pričaju o njoj, ali nitko je ne može identificirati. Dojam je kako oni koji ih se, tobože, najviše boje i na njih upozoravaju, podjele upravo najviše žele. Po onom principu – ‘što se babi htilo, to se babi snilo’.

Hrvati nisu podijeljeni. Dokazalo se to mnogo puta kroz povijest u važnim trenucima koji su zahtijevali jedinstvo, dokazuje se to i danas. A to što na neke stvari drugačije gledamo, pa ponekad čak i ‘režimo’ jedni na druge, to nije podjela. To je različitost, i ona nije nužno loša. Štoviše, poželjna je, ne bi bilo dobro kad bi svi o svemu isto mislili. Takvo stanje nije prirodno, može samo biti nametnuto, a to svakako ne želimo.

Ipak, kad malo bolje razmislim,

možda u našem društvu ipak postoji jedna podjela. To je podjela na one koji prihvaćaju ovu državu i one koji neprestano emitiraju atmosferu kao da se u njoj ne osjećaju ugodno. Nije ni to zakonom zabranjeno, ima i za njih mjesta u Hrvatskoj, ali takvi bi onda trebali imati barem minimum poštovanja prema njoj. U svoja četiri zida i u svojoj glavi možeš misliti što hoćeš, no u javnosti postoje norme kojih se treba pridržavati. A pozivati na zabranu nastupa hrvatskog pjevača u hrvatskom gradu svakako se u te norme ne uklapa. Ni meni se, primjerice, ne sviđa sve u današnjoj Hrvatskoj, i što bih trebao onda? Postavljati ultimatume, prijetiti, staviti sebe u prvi plan? Ako se meni ne sviđa, onda to treba zabraniti? Ne ide to tako.

Što uopće reći takvima, silno zabrinutima zbog produbljivanja podjela? Možda će zvučati grubo, ali ne znam kako to drugačije reći. Ljudi, ako vam je ovdje toliko neugodno, ako imate problem s koncertom hrvatskog pjevača u hrvatskom gradu, nitko vas ne drži ovdje. Granice su otvorene, otvorenije nego ikad.

Ili da možda napravite nekakav popis svojih želja i zahtjeva? Od koncerata, do raznih drugih događaja, možda i državnih praznika? Otvoreno recite što se u Hrvatskoj smije, a što ne smije. Što je poželjno, a što nije. Pa da se većina, kako je to i red, prilagodi manjini.