Već dugo vremena se nosim s mišlju, da je ovo dobro izrežirana predstava zbunjivanja i zabluđivanja hrvatskog naroda.
Pitam se, (a ne samo ja); “Pa Bože kako smo ovakve poput Milanovića, Tomaševića, Mesića i sličnih mogli dovesti na vlast”. “Jesmo li mi lud narod”, itd itd…… Nismo!
Ova “psina” nastala je u režiji djece komunizma i njihovih još živućih mentora. Stvar je dobro osmišljena a sprovodi se preko izbornog zakona.
Nakon što su planski, Hrvati – domoljubi raseljeni (“auf wiedersehen”) onemogućena im je svaka mogućnost političkog utjecaja na stanje u domovini a tu je pravo glasovanja ključno.
Sada u Hrvatskoj većinu glasača čine uhljebi i ljevičari kojima odgovara ovakvo stanje. Formalno pravno naša djeca koja su vani imaju pravo glasovati na izborima, međutim postavlja se pitanje mogućnosti dolaska do glasačkog mjesta.
Ako su im glasačka mjesta udaljena i po nekoliko stotina km., teško se odlučuju putovati da bi obavili glasovanje. To bi Andrej Plenković (KADA BI ŽELIO) mogao riješiti vrlo lako postavljajući to pitanje nadležnim izbornim tijelima koja su zadužena za provedbu izbora.
Obzirom da ne postoje zakonska odredba koja bi ograničavala broj i udaljenost izbornih mjesta u nekoj zemlji, nadležna izborna tijela su dužna objasniti zašto je to trenutno tako.
A kada bi makar naša djeca koja su sada u prvoj generaciji dijaspora imali pravo glasa (ovako ga sigurno nemaju)… Mislim da bi izborni rezultati bili drugačiji. I ne bi imali ovakve nakarade na vlasti i pri vlasti.
