Samo je jedno političko pitanje za Hrvate.
Hoće li biti Srbijanska kolonija?
Sve su ostalo nijanse i varijacije.
I najmanja afrička država, da ne spominjemo potkontinent Indiju i časnog Gandija su se IZBORILI ovom ili onom metodom za DEKOLONIZACIJU – uz opći pljesak i odobravanje sveg naprednog svijeta.
Moj profesor Srbin iz Hrvatske je dao nacrtati političku kartu svijeta preko cijelog zida u školi.
Svaku od koloniziranih, a oslobođenih zemalja označio je malom crvenom zastavicom.
Tako nas je naučio da Sloboda, koju se ne smije dati za svo blago svijeta NAPREDUJE!
Jedino na karti nije bilo Hrvatske!
U školskom programu je bio ‘srbsko-hrvatski’ jezik.
Naizmjence smo pisali školske zadaće na latinici i ćirilici. Jako se ljutio na djecu Hrvate koji nikako da budu vješti u ćirilici kao mali Srbi. Da bi nas ohrabrio uvijek nam je pokazao po nekog Srbina kojeg bi javno pohvalio i postavio za uzor maloj Hrvatici kojoj ćirilično ž ili f nije bilo idealno.
U nastavničkih Zbornici su glasine govorile bilo je svađa na nacionalnoj osnovi. Ali ne dugo. Mladi nastavnici Hrvati bi obično otišli iz škole.
Tako smo morali naučiti što znači biti nečija KOLONIJA!
A u velikosrbskoj agresiji smo vidjeli da nije pogubna za jezik, pismo, običaje,… nego za život, dom, obitelj, ranjenika, …
Zato Hrvati ne smiju biti srbijanska kolonija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
