Žalosno ali istinito. Ostaje za vidjeti kome će od te “darovite, kreativne i progresivne ekipe” ministrica kulture uskoro doznačiti sredstva za snimanje novog uratka u hrvatsko-kongoanskoj produkciji kojim bi se “javnost senzibilizirala za osjetljive društvene i osobne probleme pojedinaca”, iako se na prvu čini da takav – u svojoj srži ustvari klasični mafijaški film prema istinitom događaju – možda ipak neće biti sniman u Hrvatskoj zbog prevelike kompromitacije ne samo ponaosob glavnih aktera priče iz (lijevih, desnih i centralnih) “stranaka u tvrdoj kohabitaciji”, nego i ključnih hrvatskih/europskih državnih i javnih institucija. Maštovitijim gledateljima cijela situacija djeluje kao namještaljka autentičnom hrvatskom narodu kako bi – dok se iz očaja odriče aktualne zagrebačke gradske i hrvatske državne vlasti – čim prije povikao “Bruxelles je naš glavni grad, Zagreb više ne možemo podnositi!”. O tempora, o mores!
P.S. – Možda samo ja ne razumijem koja nam se obmana, poniženje, tragedija, kriminal i sramota još mora dogoditi da bi aktualni “hrvatski premijer” konačno podnio neopozivu ostavku.
