Narod mora imati zadnju riječ

Da bi naš komentar “prošao” na Disqusu i na većini današnjih internetskih platformi, moramo prepoznati i poštovati algoritamske zamke koje te platforme postavljaju.

One funkcioniraju po unaprijed zadanom kodu. Mi, kao korisnici, nemamo izbora nego prilagoditi se tom kodu ako želimo da naš upis bude objavljen.

Ne moramo šutjeti, ali moramo biti mudri u načinu na koji govorimo tražeći put između fraza koje algoritam “voli” i stvarne poruke koju želimo poslati.

Ako to usporedimo sa zahtjevima za izvlačenje javnog novca, i tu je “kod” i te kako prisutan.

Uzmimo za primjer ovu rečenicu iz gornjeg teksta:

“Uspostavljanjem Fonda za žene (eng. Croatian Women’s Fund) zaokružujemo naš dosadašnji rad u borbi protiv nasilja, ostvarivanju prava svake žene na život bez nasilja, prava na dostupnu zdravstvenu skrb, prava na političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost”.

Iako 2025. godine djeluje kao isprazna i otrcana deklaracija, ipak je tu. I to iz jednostavnog razloga što zadovoljava famozni “izvlakački kod”. Iako ne govori kako će se konkretno boriti. Na koji će konkretan način Fond za žene doprinijeti tim ciljevima. I koji su to mjerljivi rezultati po kojima ćemo ocjenjivati njihov učinak.

A upravo u tome i je razlika između stvarne borbe za opće dobro i pukog ponavljanja fraza. Prvo traži odgovornost i rezultate, a ovo drugo samo “prolazak kroz kod”.

Upravo zato smatram da bi trebalo ozbiljno pokrenuti pitanje, pa i referendum, o ukidanju djelovanja takvih tzv. organizacija koje su same sebi svrha.

Godinama slušamo iste parole, a nikada ne vidimo stvarne rezultate, osim sve većeg trošenja javnog novca. Ako narod financira njihov rad, narod mora imati i zadnju riječ o tome hoće li takve udruge postojati ili ne.