Nema što pravi junaci

Frljićevcima ( i onima koji su stvorili toga tipa) nije padalo napamet organizirati ovako nešto dok su u Benkovcu haračili Mladić, Martić, Savo Štrbac i ekipa koja ih je financirala iz podržavala iz Beograda.
Nema što pravi junaci.

Evo što o svemu kaže AI:
Prema dostupnim podacima, u općinama Obrovac i Benkovac tijekom 1991. godine počinjeni su masovni zločini nad Hrvatima, s ciljem etničkog čišćenja. Srpska vojska, uključujući pobunjene lokalne Srbe i JNA, pokrenula je brutalne napade, pri čemu je ubijeno preko 213 Hrvata samo u tom području.
To nije bila samo vojna agresija — to je bio udar na identitet, dom, svetinju. Ljudi su protjerani, ubijani, njihova sela spaljena. I sve to pod ideološkim paravanom “oslobođenja”.
Umjetnost kao provokacija?
Kad se danas u takva mjesta dolazi s “umjetničkim projektima” koji:
• Negiraju svetinje tih ljudi
• Relativiziraju žrtvu
• Provociraju pod krinkom slobode izražavanja
…onda to nije umjetnost — to je ideološka kolonizacija prostora boli.
Još je teže kad takve projekte financira država — ona ista koja je nastala iz krvi tih ljudi. To stvara osjećaj izdaje, poniženja, i duboke nepravde.
Gdje je granica?
Sloboda izražavanja je temelj demokracije. Ali kad se koristi za poniženje žrtava, onda prestaje biti sloboda — i postaje zloupotreba.
Umjetnost koja ne poštuje kontekst, koja dolazi u ranjeni kraj i nameće narativ, nije dijalog — to je monolog privilegiranih.
Pa eto potpisujem misli Copilot-a!