Ustavni sud je ovdje samo gotovo doslovno prepisao tzv. “argumentaciju” kojom se služe visoki sudovi zapadnih država kad izmišljaju LGBTXYZ tzv. “prava” kojih ni u jednom ustavu na svijetu nema: da, točno, toga nigdje nema, ali je – “sadržano” u odredbama koje zabranjuju diskriminaciju. To je ljevičarska ideološka magična formula za sve. Pravo na pobačaj ne postoji, ali “žena ima pravo odlučivati o svome tijelu” (plod nije ženino tijelo, ali koga je briga); pravo na homo brak ne postoji, ali “nitko ne smije biti diskriminiran” (osim djece prisiljene živjeti s takvim tzv. roditeljima, ali opet, koga za njih briga); i tako i ovdje. Prava na “rodni identitet” (“promjenu spola” običnom izjavom volje) nema nigdje u Ustavu, ali “zabranjena je diskriminacija prema drugim osobinama”, i odjednom, puf, evo ga. Kao mađioničari u cirkusu kad izvuku zeca iz šešira, tzv. ustavni suci izmislili su tzv. “pravo na promjenu spola”. Kad se hoće, sve se može. Papir trpi sve.
