Priča nebuloze u koje nitko više ne vjeruje

“Poručio je i kako je cilj izbora Dragana Primorca za predsjednika Republike da sve naše institucije funkcioniraju skladno te zemlju drže ‘čvrsto usidrenu’ na zapadu i našim partnerima u EU i NATO-u, a ne da nas vuku prema istoku i Rusiji.”

Naše institucije ne da ne funkcioniraju skladno nego više ne funkcioniraju ni svaka zasebno, o čemu sjajno svjedoči Ministarstvo obrazovanja. K tome, Plenković očito nikada nije čuo za Marka Pola. Zatim, Rusija je više “sjeverna tribina” nego “istočna”, s kulturom i poviješću koje treba respektirati. Nadalje, Hrvatska nije “čvrsto usidrena” na zapadu; upravo su se EU i NATO svojom percepcijom i tretmanom (“obezglavljanih”) Hrvata svojski potrudili da nam to jasno daju do znanja, koristeći nas kao “mamac” za svoje geopolitičke igre. A kad je već tako, onda ćemo mi Hrvati svoj geopolitički položaj (na razmeđu istoka i zapada) konačno i prihvatiti, pa se prestati truditi “čvrsto usidriti” ondje gdje ni ideološki više ne pripadamo te svoju vanjsku politiku ubuduće prilagoditi svom razmeđu, a ne EU i NATO-u.

Sve u svemu, hrvatski premijer po običaju “baca ljude pod autobus” (sramota kako objašnjava kandidaturu Primorca prije izlaska birača na glasanje u drugi krug, ali je očekivano) i priča nebuloze u koje nitko više ne vjeruje.