Problematične su i sugestivne izjave i tumačenja same Sloković:
1) Podizanje optužnice i pokretanje kaznenog postupka protiv novinarke Derifaj izjednačava se s “progonom”. Koji izvan suda i u ovom slučaju može imati dodatne konotacije, od političkih i ideoloških do feminističkih i populističkih.
2) “Progone” se novinarka i snimatelj protiv kojih se, prema mišljenju Sloković, valjda nikada ne bi smjela podignuti optužnica. I pokrenuti kazneni postupak jer se bave profesijom kojom se bave.
3) Neprimjereno je tražiti zatvorsku kaznu za novinare i snimatelje, odnosno općenito za one protiv kojih je podignuta optužnica i pokrenut kazneni postupak;
4) Onaj koji je protiv nekoga pokrenuo sudski postupak mora šutjeti o tome što je napravio, čak i ako sam taj čin nije “državna tajna”, a usto se i čovjeku oduzima sloboda izražavanja i djelovanja;
5) Neki novinari i javnost su nešto saznali prije Sloković i Derifaj, što bi izgleda samo po sebi trebalo postati novom vrstom kažnjivog djela;
6) Ako spis protiv nekog “ljevičara” stoji četiri godine u nekoj ladici, očekuje se da ga se tamo drži do zastare, pogotovo ako je mala vjerojatnost oslobađajuće presude za dotičnog;
7) Šetanje po tuđoj terasi i nedozvoljeno snimanje privatnog posjeda “in situ” treba gledati kroz prizmu “povrede zaštićenog dobra” i “uzurpacije”, a ne provale i kriminala te profesionalne neetičnosti novinara i snimatelja;
8) “Progonjeni” nisu ništa skrivili nego samo radili svoj posao;
9) Oni koji djeluju “u interesu javnosti” nisu dužni poštivati zakon i profesionalnu etiku. Niti ih se na to smije obvezivati. Mogu raditi što god, kako god i kome god žele bez ikakvog preuzimanja odgovornosti i posljedica;
10) Ako se predstavnik stanara ima pravo neovlašteno popeti na tuđi posjed, onda to svakako imaju pravo i novinari i snimatelji;
11) Krov kuće ne može biti predmet prodaje, ali u ovom slučaju zakonski on pripada Thompsonu. Novinarka koja u to ne vjeruje smije kršiti jedan zakon kako bi iskazala javnosti svoju sumnju da je Thompson prekršio drugi zakon;
12) Nije u redu da Marko Perković Thompson “postaje jako štićena osoba i nadrasta svoju funkciju pjevača i uživa zaštitu”. Ali je to svakako opravdano kad je posrijedi Danka Derifaj i njezina funkcija novinarke.
13) Motiv novinarke opravdava njezine postupke, uključujući i one nezakonite ili neetične;
14) Dovodeći u pitanje zakonitost i etičnost postupaka novinarke na zadatku (Derifaj), DORH se “miješa u novinarski posao” i “goni novinare”;
15) Do kaznenog progona novinarki poput Derifaj dolazi (samo) zbog toga što one smatraju da javnost nešto ima pravo znati
Ima toga još što bi se moglo napisati o razmišljanjima Sloković, ali mislim da je ovih 15 točaka sasvim dovoljno. Za početak.
