Što je škarta ostade da karta!

Ništa nije čudno! Tako je Projektom predviđeno. Nitko na bojišnicu ne šalje one koji su predviđeni za preuzimanje vlasti. Njih se čuva kao oči u glavi!

Kako jednom reče jedna mudra žena: sve što je među Hrvatima valjalo uvijek je išlo u rat.

Međutim, vrijeme je da se takva politika slanja Hrvata na bojišta promijeni, da se naši okupe i preuzmu upravljanje državom. Ratovanje treba postati posljedni, a nikako jedini “izbor” namijenjen hrvatskom narodu.

Unatoč opće raširenom narativu unutar EU i “u regiji”, mi nismo ničija “vanjska granica”, ni “slučajna država”, ni “teritorij osvajanja”, niti ćemo dozvoliti da nas dalje tako kvalificiraju i tretiraju. Mi se s tim ne možemo identificirati, kao ni nastaviti politički bivati sukladno takvom poimanju.

Smanjili smo se na najmanju moguću razinu, kako demografski, tako i teritorijalno, i kulturno, i politički. Preostaje još samo potpuno gašenje, što ne dolazi u obzir!

Stoga treba ponovno raširiti krila, osvijestiti si tko smo i vratiti se svojoj autentičnosti. U tom smislu, 1100. obljetnica hrvatskog kraljevstva pravi je trenutak.

“Što je dike ode u vojnike,
što je škarta ostade da karta!”