Što može nauka?
Vijesti iz Krapine, Hrvatska:
“U pješčenjačkim naslagama špilje visine 8 metra nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, što predstavlja najbrojniju i najbogatiju zbirku neandertalskog čovjeka prikupljenu na jednom lokalitetu. One pripadaju fosilnim ostacima više desetaka individua različitog spola i životne dobi od 2 do 27 godina.”
🎩
Ako su nakon 125 000 godina ipak našli desetke žrtava, utvrdili im dob i spol, kako ne bi našli 700 000
ili 500 000 ili
100 000 ili 84 000….?
Sve ogromne javno deklarirane brojke stradalih koje još
čekaju svoju materijalnu verifikaciju.
Poznati su brojni svjedoci, zapisi, memoari, svjedočenja, nalazi komisija…?
Sve pomaže nauci.
Mediji donose tek privremene rezultate:
“Nije konačni broj 496 žrtvi (sondiranje 200 mjesta 1964. godine od strane zajedničke Komisije Ljubljane i Novog Sada).
Nije konačni broj ni 403 žrtve – General Jefto Šašić, poslijeratni šef OZNA-e i KOS-a, koji je bio na čelu jedne od komisija za istraživanje Jasenovca.
Nije ni konačni broj 1 654 žrtava – prvi popis Zemaljske komisije Zagreb u koji ulaze ubijeni i stradali od bolesti.
Iako je taj broj službeno upotrebljen na suđenju Ljubi Milošu 1948.”
Možda je 83 813 po jednoj varijanti službenog državnog popisa?
Ali tu ima argumentiranih primjedbi da je na tom popisu
55 915 neuvjerljivih imena. Da ne pripadaju Jasenovcu ili da nisu uopće žrtve, jer su dokazano živjeli dugo nakon Jasenovca ili se sumnja i u samo njihovo postojanje?
Kad maknemo neuvjerljive zapise ostane
popis od 27 898 imena žrtava.
Time je deklariran značajno velik broj žrtava.
Još samo treba naći materijalne ostatke.
Da se od 1 % dokazanih maknemo na značajnih 2 %?
🎩
I možda, uz malo sreće uspiju materijalno potvrditi “drobilicu” odnosno kako najnovija ‘istraživanja’ točnije tvrde “valjak.”
Značajni ciljevi za nauku su postavljeni, a nije prošlo niti prvih 1000 godina.
⭐
Treba ipak požuriti sa dokazima, jer lako uočavamo tendenciju
velikog uvećanja broja žrtava kako godine odmiču. Kao da neposredni sudionici rata znaju manje od onih rođenih nakon rata.
Očigledno je politika puno ambicioznija od nauke.
