Tim uvijek skromnim i napaćenim ljudima je dobar bilo kakav krov nad glavom. Nisam čuo da se itko žali na ništa poklonjeno tamo. Najveći problem su konzervatori koji žele da se sve izgradi kao prije 100-150 godina pa čak i od materijala kao nekad. Način koji je skup zastario i neprikladan presuvremenim standardima. Nitko ne želi da mu djeca idu u školu koja nema nikakvu protupotresnu otpornost. Da je tog nesretnog dana bio školski dan brojali bi smo mrtvu djecu u desecima, tko bi bio kriv? Da li bi oni koji godinama nisu dopuštali suvremenu gradnju u centrima gradova preuzeli odgovornost? Njima je “kulturno dobro” vlagom i štetočinama uništena kuća u centru stara 100+ godina? Jedan moj poznanik je izračunao da mora uložiti za obnovu kuće svoje bake skoro 800000 kuna da bi nakon obnove tržišna vrijednost iste bile tek nešto više od 200 000 kuna. Tko je ovdje lud? Ima li tko normalan u jezivom birokratskom stroju?
