Tolerancija samo za članove SDP-a

Koliko je zla učinjeno u mome rodnom gradu u periodu vladavine SDP-a. Bastion komunizma i jugoslavenstva.

Grad neprepoznatljiv po svim mjerilima.

Tuga me obuzme kad vidim gdje su otišli, u najpozitivnijem smislu jedan Split, Zadar, Šibenik.

Sin mi je otišao živjeti u Zadar. Tamo je zasnovao obitelj, izgradio obiteljsku kuću. Njegove riječi: “Tata više nikad ne bih živio u Rijeci”! Bole me te riječi, ali ga razumijem.

Nije mogao podnijeti kako grad zaostaje u svakom pogledu. Bez ikakvih sadržaja, koji u kasne sate izgleda kao da je policijski sat, bez sadržajan, bez životan.

Grad u kojem je crvena zvijezda na riječkom neboderu kao nekakva “umjetnička instalacija” bila “kulturni” događaj godine.

Grad kao “Europska prijestolnica kulture” ničim nije pokazao da pripada hrvatskom identitetu. Kad ne bi bilo “Armade” I HNK Rijeka ne bih ni znao da sam u Hrvatskoj.

Grad u kojem “antifašisti” pričaju kao o gradu “tolerancije” u kojem se “tolerancija” odnosila samo na članove SDP-a. Kao jamstvo za zapošljavanje u gradskim poduzećima, i privatnim firmama koje su bile podobne za dobivanje poslova s radskom upravom.

Želim vjerovati da je nova gradska uprava i nova gradonačelnica donijela makar mali dašak nade da ovakvi poput Obersnela (Linića) više nikada ne će zasjesti na tron moga grada.