Srbi su, u svojoj ludosti, i moskovskog patrijarha Ruske pravoslavne crkve nazivali Srbinom, samo zato što je pravoslavac. Rusi su im poslali poruku i – gluposti su prestale. Tako i sve druge srpske gluposti na području bivše države mogu prestati, ako im iz novonastalih država pošalju poruku. Ima načina, nažalost nema ljudi koji su to spremni i sposobni učiniti. Prosrpske i projugoslavenske vlade u tim državama ne mogu i ne žele protiv svojih prijatelja, rođaka, znanaca, braće, sestara, koalicijskih partnera, političkih istomišljenika. Svi su nakalamljeni na srpsku granu, svi razmišljaju kao Srbi. I još gore! U Hrvatskoj je potpredsjednica Vlade žena kojoj je glavni grad – Beograd. Predsjednik države i predsjednik Vlade vlastitom narodu pripisuju nacizam i fašizam. Srbi tom istom narodu pripisuju samo – ustaštvo. A između ustaštva, nacizma i fašizma postoje značajne razlike. U svemu drugom se potpuno slažu. Slažu se o “našim prostorima”, “našim pjesmama”, “našem jeziku”, Jasenovcu, Šaranovoj jami, Danici, Glini, “logorima za malu decu”… HAZU u svoje redove prima potpisnike Deklaracije o zajedničkom jeziku. I nakon što su drugove “udomili”, pucaju iz prazne puške prema Beogradu. I izazivaju smijeh i podsmijeh. Republika Hrvatska ima načina da prekine sve te gluposti. Nažalost, nema ljudi koji su to spremni učiniti. Jer su svi koji bi to trebali učiniti nakalamljeni na srpsku granu.
