Vole feralova piskarala misliti o sebi kao napridnima, nazadnjaštvo je tako dosadno, stoga moraju provocirati vrijeđajući. Po fekalovcima, Hrvati se nisu smjeli braniti dok su smrdljivi barbari ubijali cijele obitelji ko glinene golubove, ali Palestinci imaju pravo. To je napridno promišljanje, ne važno o istini, o posljedicama, emocijama koje provociraju. Marijačić, recimo, ne smije koristiti sirovinski riječnik, “regijon” bi se zatresao, i pomirba bi opet bila unazađena, jugosmradčićima bi se namah digla kiselina od preplavljenih emocija. Kako im je bilo divno dok su im Hrvati jeli iz ruku, a oni dijelili po drugarskim zaslugama. Tko je imo više, oduzeto mu je i dano kome je trebalo. Utopija! Na žalost, mi za to uplaćujemo u državnu kasu, za gojence propale tamnice, neka tješe i brišu suze utopijskoj naciji. Za oprost, za uključivost, za toleranciju.
