Ovdje mi se nameće jedno logično pitanje. Zar je moguće da je netko toliko naivan g&up i naivan da ovakve nezakonite radnje ugovara (pregovara) gotovo “urbi et orbi” telefonom. Jedini logičan odgovor da je “ostvareni” Lovrinčević (tako mu tepaju kolege koji ga tako zovu zbog njegovog ogromnog bogatstva) vjerovao u apsolutnu zaštitu najviših vrhova hrvatskih institucija.
Isto tako, iako naravno nemam ništa protiv legalno stečenog bogatstva, bi trebalo provjeriti (kada bi Hrvatska bila ozbiljna država) kako je Lovrinčević stekao to bogatstvo, a metoda se zove kolokvijalno “praćenje” novca., primjerice jeli poslovao s državom, ili firmama u vlasništvu “punica, punaca, tetki i tetaka, strina i stričeva” političara. No, od toga vjerojatno ništa.
Najvjerojatnije da je bio toliko siguran da mu je opreznost popustila.
