Švicarski dnevnik “Neue Züricher Zeitung” (NZZ) prošlog se tjedna osvrnuo na stanje u hrvatskom gospodarstvu. Autor Thomas Fuster, u dva članka na početku svoje analize zaključuje kako bi hrvatsko gospodarstvo ove godine doduše trebalo po prvi put nakon 2008. zabilježiti blag rast, no da se taj rast nalazi na “rubu stagnacije”, prenosi DW.
Turizam u Hrvatskoj je poklon prirode
“O nekom solidnom rastu ne može biti ni govora i među članicama EU-a iz regije će se Hrvatska i ove godine godine nalaziti na samom dnu”, navodi se u analizi pod nazivom “Hrvatska – gospodarstvo na jednoj nozi”, stoji u članku i dodaje se da i taj slabi rast Hrvatska zahvaljuje isključivo blagom rastu unutar Europske unije u koju Hrvatska izvozi 59 posto roba i usluga. Nadalje se u analizi zaključuje kako je hrvatsko gospodarstvo orijentirano na unutarnje tržište te da je vrlo mali broj poduzeća koja su konkurentna i okrenuta izvozu.
“Međunarodno aktivnih proizvodnih poduzeća je jako malo”, navodi se u tekstu. Kao jedini profitabilni izvozno orijentirani sektor autor navodi turizam, ali i taj uspjeh nije produkt ne nečije sposobnosti, nego “aduta koje je zemlji poklonila priroda”.
Oslanjanje isključivo na turizam je jako opasno
“Na samo na jednu zdravu nogu ne može se osloniti niti jedno solidno gospodarstvo”, zaključuje dalje autor članka. On Hrvatsku uspoređuje s drugim gospodarstvima u kojima turizam igra važnu ulogu i dolazi do poraznog zaključka kako je s 13 posto, s koliko tvrdi da turizam sudjeluje u hrvatskom BDP-u, taj udio mnogo veći nego u ostalim, također turistički orijentiranim zemljama poput Grčke (7%), Cipra (7%), Turske (5%) ili Italije (4%). A kada se analizira izvor hrvatskih deviznih prihoda tada upada u oči da je sa 17% Hrvatska još ovisnija o turizmu. Unutar EU-a čak i turistički razvijene zemlje poput Italije ili Francuske turizmu zahvaljuju tek 1,1 odnosno 1,9 posto deviznih prihoda.
Problem je i struktura hrvatskog turizma
Daljnji veliki problem je činjenica na koju je, kako piše NZZ, upozorila i Hrvatska gospodarska komora, a to je da je hrvatski turizam izuzetno sezonski orijentiran. Tako 60% svih noćenja otpada na srpanj i kolovoz. I struktura turizma nije optimalna. Dok Grčka čak 75% noćenja ostvari u hotelima, u Hrvatskoj je ta vrijednost s 30% mnogo niža. Većina turista odsjeda u mnogo manje isplativom privatnom ili kamping sektoru, prenosi dw.de
Kao daljnji problem hrvatskog gospodarstva Fuster navodi visoko zaduženje, kako u privatnom tako i u javnom sektoru. U osvrtu na financijski sektor Hrvatske autor se pita zbog čega Središnja banka jednostavno ne devalvira tečaj kune što bi “povratilo konkurentnost i privuklo ulagače u zemlju”. No to, kako kaže, baš i nije tako jednostavno.
Narod koji ne vjeruje vlastitoj valuti
“U specifičnosti ove zemlje spada i činjenica da narod ne vjeruje vlastitoj valuti. Kućanstva najveći dio svojih ušteđevina drže u devizama. I krediti su uglavnom vezani uz strane valute. S obzirom na ovu izraženu ‘euroizaciju’, i financijska politika je orijentirana prema, koliko-toliko, stabilnom odnosu naspram eura”, piše NZZ. S obzirom da Vlada dakle ne može devalvirati tečaj, jedini drugi izlaz autor vidi u povećanju produktivnosti.
Vlada pred gorućim problemima – zatvara oči
“Da bi se to postiglo nužno je smanjenje napuhanog javnog sektora, više fleksibilnosti na krutom tržištu rada, modernizacija preopterećenog sudstva i ubrzanje (netransparentnog) postupka dobivanja dozvola”, smatra autor NZZ-a i zaključuje da socijaldemokratska Vlada od dolaska na vlast 2011. “muku muči” s nužnim mjerama kao i sa smanjenjem deficita. A s obzirom na izbore koji bi trebali biti održani početkom sljedeće godine, teško je očekivati da će se u ovoj godini nešto promijeniti, piše NZZ.
No ni “desno-konzervativni” i “koruptivnim skandalima opterećeni HDZ”, koji će, kako smatra autor članka, “vjerojatno” nakon sljedećih izbora preuzeti kormilo u zemlji, nije baš na glasu po spremnosti za provođenjem reformi. “U dogledno vrijeme je Hrvatska tako prisiljena živjeti sa, u financijskom-političkom smislu, snažno ograničenom središnjom bankom i vladom koja pred gorućim problemima zatvara oči”, zaključuje na kraju članka autor NZZ-a Thomas Fuster.