Hrvatska i njeni poljoprivrednici imaju bogomdanu situaciju za razvoj ekološke poljoprivrede: nezagađeno tlo, još uvijek GMO free zona, te nimalo nevažno – izdašne EU fondove za razvoj ekološke poljoprivrede.
U hrvatskom agraru vlada kaos i sve je već odavno proliveno mlijeko. Uvozimo svinjsko meso, mlijeko, jaja, a sami smo mogli konkurirati EU u tim proizvodima. Devastacija stočnog fonda znači i devastaciju prostora i proizvodnje hrane, ali i pretvaranje jefitnijeg proizvoda u proizvod dodane vrijednosti. Hrvatska se proizvodnja trenutno kreće principom žitarice izvezli, a proizvode uvezli, piše ekopoduzetnik.com
Na trenutak ćemo zaboraviti na sve ovogodišnje nedaće i razmisliti o tome kako je (posebno u Dalmaciji) imperativ proizvodnja zdrave hrane. Taj imperativ nam posebno nalaže turizam koji daleko bolje prepoznaje kvalitetu naše hrane nego mi sami. Bez obzira na sve nelojalne probleme na tržištu, hrvatski proizvođač se ne da.
Svjetsko tržište godišnje konzumira hrane označene ekološkim certifikatom u vrijednosti oko 60 milijardi eura, a gotovo polovicu od te količine potroše stanovnici Europe koji su naši najčešći gosti. Samo građani Njemačke za ekološku hranu unutar godine izdvoje gotovo sedam milijardi eura. Prvo mjesto na ljestvici po osobnoj potrošnji drže Švicarci, Danci i Austrijanci.
S konvencionalnom poljoprivredom Hrvatska ne može ni sanjati ravnopravnu tržišnu utakmicu s europskim farmerima, premda i tu postoji mjesta za pozicioniranje uz planski i sistematski rad te podršku države. U ekološkoj proizvodnji hrane situacija je pak obrnuta. U tom segmentu, ne samo zbog iznimnih zemljopisno-klimatskih prednosti, nego i očuvana i od industrije nezagađenog okoliša te činjenice da su velike površine zarasle u korov i ne obrađuju se desetljećima, Hrvatska ima potencijal kao nijedna članica Europske unije.
Eko proizvodnja u nas ima trend rasta: prema podacima Ministarstva poljoprivrede, 2015. je pod njom bilo 75.800 ha, što čini 4,94 % u odnosu na ukupne poljoprivredne površine, a obrađuje ih 3061 proizvođač. U 2016. udio površina pod ekoproizvodnjom je 6 %.
Ako znamo da mi nismo u stanju količinski konkurirati svojim proizvodima na inozemnom tržištu, ostaje nam samo da se nametnemo kvalitetom. Posebno stoga što su prošla vremena stereotipnog turizma, mora i sunca, a suvremeni turizam zahtijeva mnogo više od toga. O tome svjedoči broj turista koji naprosto opsjeda naše tržnice u potrazi za zdravim proizvodima. Mnogo je toga što usporava mnoga neriješena pitanja u hrvatskom agraru, ali vrijeme je da odgovorni konačno shvate da se u našem agraru mnogo toga mora drastično mijenjati.
A Hrvatska i njena poljoprivreda to može.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
