“Iako Europska komisija u svojim posljednjim specifičnim preporukama nije pojačala makroekonomski nadzor nad Hrvatskom – uočljiv je jasan stav da u Hrvatskoj postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže koje zahtijevaju odlučno djelovanje i posebno praćenje, pri čemu dosad poduzimani napori nisu bili dovoljno ambiciozni, kako prema pravodobnosti provedbe, tako ni prema snazi potrebnih reformi. To se prvenstveno odnosi na provedbu fiskalne konsolidacije, odnosno na potrebu svođenja proračunskog deficita i javnog duga u održive okvire”, istaknuli su iz Hrvatske gospodarske komore.
Tražeći održivo smanjenje prekomjernog deficita, do 2016. godine, Europska komisija preporučuje poboljšanu kontrolu nad rashodima na središnjoj i lokalnoj razini, uključujući objavu rezultata dubinske analize rashoda, donošenje novog zakona o fiskalnoj odgovornosti, jačanje uloge Državnog ureda za reviziju, uvođenje poreza na nekretnine uz poboljšanje discipline u području PDV-a te donošenje strategije upravljanja javnim dugom.
Potrebna politička volja, a s druge strane, potrebne su kvalitetne analize koje bi omogućile donošenje optimalnih rješenja
“Riječ je o zadacima za čiju je provedbu, s jedne strane, potrebna politička volja, a s druge strane, potrebne su kvalitetne analize koje bi omogućile donošenje optimalnih rješenja. I jedno i drugo nije u ovom trenutku na razini koja bi pružala sigurnost u to da će se preporučene aktivnosti na zadovoljavajući način obaviti u narednih godinu i pol dana, tim više što u predizborno vrijeme obično slabi volja za provedbom dubljih reformskih zahvata koji su u ovom slučaju neophodni”, pojasnili su iz HGK te dodali: “Već i sam Program konvergencije s planiranim proračunskim deficitom od 5,0% BDP-a u ovoj te 3,9% u 2016. i 2,7% BDP-a u 2017. godini, odgađa fiskalnu prilagodbu za godinu dana u odnosu na preporuku Vijeća europske unije. Istodobno mjere predviđene u Programu konvergencije nisu do kraja razrađene, nisu jasni svi rokovi i načini provedbe, pa su i procijenjeni efekti dijelom upitni”.
Naglasili su kako je nejasno i ne postoji potreban analitički okvir iz kojeg bi bilo vidljivo kako će se način stvoriti dostatni fiskalni prostor za davanje prioriteta rashodima i ulaganjima kojima se potiče gospodarski rast.
“Izvjesno je tek da zasad nema spremnosti, a vjerojatno ni tehničkih mogućnosti, da se provede preporuka o uvođenju periodičnog poreza na nekretnine. U takvim okolnostima izražen je rizik da će se planirani proračunski manjak od 5% BDP-a u ovoj godini teško ostvariti, osim ako gospodarski rast ne nadmaši trenutna očekivanja. Međutim, i s planiranim proračunskim deficitom od 5,0% BDP-a u ovoj godini, Hrvatska bi se, prema projekcijama Europske komisije, našla na čelu europskih zemalja s najvišim deficitom (ispred Španjolske s deficitom od 4,5% BDP-a), a vrlo daleko od prosječnog deficita u EU28 koji iznosi 2,5% BDP-a”, istaknuli su rekavši kako se osobito važnom ocjenjuju preporuku Europske komisije kojom ona upozorava na potrebu jačanja upravljanja javnim dugom, s obzirom na činjenicu da su dinamika njegova rasta i dosegnuta razina dugoročno neodrživi.
“S razinom javnog duga od 85% BDP-a te s nastavkom njegova rasta barem do 2017. godine (zbog kumuliranja proračunskog deficita i efekta „grude snijega“), Hrvatska pri visokim potrebama financiranja i refinanciranja obveza ostaje izuzetno ranjiva na promjene na svjetskom financijskom tržištu, osobito one povezane s tečajnim i kamatnim rizicima. U takvim okolnostima, donošenje strategije upravljanja javnim dugom praktički kasni, jer se optimalnom politikom upravljanja dugom već trebalo djelovati u pravcu restrukturiranja obveza i iskorištavanja razdoblja povijesno niskih kamatnih stopa”, poručili su dodavši: “Trećom svojom preporukom Hrvatskoj, Europska komisija potiče na provedbu aktivnosti koje bi rezultirale usklađivanjem razine plaća s produktivnošću i makroekonomskim uvjetima. U načelu, problematika razine plaća ima znatno širi kontekst u kojem se prelama problem uspostave konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Pri nemogućnosti prilagodbe putem fleksibilne tečajne politike uspostava konkurentnosti može se kratkoročno obaviti jedino internom devalvacijom, odnosno snižavanjem troškova, uključujući i trošak rada”.
“U tom kontekstu, od 2008. do 2014. godine bilježen je pad prosječne realne neto plaće od 4,3%, uz pad realne bruto plaće za 5,6% što potvrđuje činjenicu o ograničenoj prilagodbi plaća. Naime, u tom je razdoblju pad BDP-a bio znatno izraženiji (realno smanjen za 12,4%), dok je produktivnost rada, zbog izraženijeg pada broja zaposlenih od pada realnog BDP-a, povećana za 1,5%. Stoga se kretanje plaća i dalje nalazi u procjepu između potrebe smanjenja troška rada i potrebe stimuliranja potrošnje, za što je važan činitelj visina plaća. Rješenja će trebati tražiti u smanjenju troška rada, ali tako da se prethodno strukturnim reformama otvori prostor za fiskalnu održivost nižeg oporezivanja rada”, zaključili su.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
