Pravo na zdrav život je elementarno ljudsko pravo zaštićeno i hrvatskim Ustavom (čl.7.) u kojem se ističe da je država dužna osigurati uvjete za zdrav okoliš te je svatko dužan osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Pravo na zdrav život je elementarno ljudsko pravo
Potpisivanjem i ratificiranjem Arhuške konvencije država Hrvatska se obvezala da će omogućiti provedbu sudjelovanja javnosti u pitanjima zaštite okoliša. Sva prava koja jamči ova Konvencija imaju širu društvenu svrhu, a to je zaštititi pravo svake osobe sadašnjeg i budućih naraštaja na život u okolišu pogodnom za njezino zdravlje i dobrobit.
Države, potpisnice Konvencije su dužne provesti sudjelovanje javnosti za vrijeme izrade planova, unutar jasnog i pravičnog okvira na način da: 1) pružaju javnosti potrebne informacije; 2) osiguraju razumne vremenske rokove za sudjelovanje; 3) provode sudjelovanje rano dok su sve mogućnosti otvorene, 4) odluka koja se na kraju donese mora uzeti u obzir ishod sudjelovanja javnosti.
Javne rasprave na hrvatski način
U Hrvatskoj se zbog zakonskih obveza često organiziraju javne rasprave o raznim pitanjima, a posebno pitanjima zaštite okoliša, što stvara privid velike otvorenosti službene politike za primjedbe i prijedloge zainteresirane javnosti.
Nažalost, dosadašnja praksa je pokazala da javne rasprave ne uključuju na pravi način zainteresiranu javnost, pogotovo kad su u pitanju stavovi koje ne podržava aktualna politička vlast na lokalnoj ili državnoj razini.
Javne rasprave su, uglavnom, predstavljanje već unaprijed donesene odluke u kojoj se ističu samo neki aspekti koji idu u prilog predloženoj opciji, što upućuje na zaključak da nije ispoštovana osnovna odredba Konvencije – sudjelovanja javnosti u ranoj fazi kada su sve mogćnosti otvorene.
Zainteresirana javnost na javnim raspravama u obliku tribina niti nema priliku u potpunosti izraziti svoje mišljenje, primjedbe ili prijedloge jer nakon detaljnog, službenog iznošenja naručene studije o zaštiti okoliša ili određenog projekta, ostaje vrlo malo vremena za drugo mišljenje i gotovo je nemoguće prikazati cjeloviti pristup problemu koji uključuje i etičku dimenzija kao i glas zdravog razuma.
Nerijetko se na javnim raspravama mogu čuti komentari nezadovoljnih pojedinaca, grupa građana i ostale zainteresirane javnosti da su javne rasprave farsa koja se održava radi formalnog ispunjavanja zakonskih obveza, što negativno utječe na motivaciju u daljnjem javnom sudjelovanju.
Skoro 100 %-tna prolaznost studija utjecaja na okoliš u Hrvatskoj upozorava na ozbiljan problem neuvažavanja mišljenja i prijedloga zainteresirane javnosti te izaziva opravdanu sumnju da se radi samo o formalnom ispunjavanju zakonskih obveza.
Uloga javnih medija
Nezamjenjiva je uloga javnih medija u objektivnom informiranju javnosti o pitanjima od javnog interesa jer putem medija u kratkom vremenskom roku informacija dolazi do velikog broj građana što je presudno za dobivanje pravovremene i potpune informacije.
Javni mediji bi trebali omogućiti zainteresiranoj javnosti da na kvalitetan način predstavi svoje stavove i prijedloge te da se na taj način izbjegne opasnost površnog i senzacinalisičkog pristupa važnim temama u cilju dobivanja što boljeg uvida u tematiku.
Izjašnjavanje hrvatskih građana o okolišnim temama putem lokalnog referenduma je zbog strogih, praktički nedostižnih uvjeta izlaska više od 50% upisanih birača, izuzetno teško ostvariti, čime javna vlast pokazuje da joj nije stalo do stvarnog uključivanja javnosti u rješavanje ove problematike.
Upravo radi toga, još je važnija uloga javnih medija u provedbi Arhuške konvencije kojom se potiče i štiti pravo sudjelovanja javnosti u donošenju odluka od javnog interesa, ali u puno širem opsegu nego što se to uopće može postići javnom raspravom, pogotovo ovako nekvalitetnim raspravama kave smo do sada, uglavnom, imali u Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa