Ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić smatra da je visoka cijena rada puni pokazatelj efikasnosti država, a nesposobnost države i državnog vodstva lomi se preko leđa radnika, kao u slučaju Hrvatske koja ima jednu od najnižih cijena rada u EU.
Prema statistici Eurostata u Švedskoj prosječni radni sat u 2013. godini plaćen je 40,1 eura, a Hrvatska je pri dnu ljestvice u Europskoj uniji s prosječnom cijenom radnog sata od 8,8 eura bruto. Jurčić je za narod.hr ocijenio da to nije tako samo danas, “to je tako uvijek i zato je ta razlika velika”.
„Ta razlika se najprije vidi u razlici između BDP-a po glavi stanovnika jer to je proizvodnja po glavi stanovnika gdje je u Hrvatskoj 10.000 eura a u Europi po prosjeku negdje 30.000 eura“, objasnio je te dodao da je to generalni pokazatelj razlike, a od BDP-a se isplaćuju plaće.
„Ta razlika iz BDP je prosjek Europe – Luksemburg, Švedska, Njemačka imaju više od 35.000 – 40.000 dolara, a druge zemlje kao što je Rumunjska, Bugarska imaju manje nego mi”, istaknuo je Jurčić te dodao „to je puni pokazatelj u razlici u efikasnosti država, a ne u efikasnosti ljudi“.
Kao primjer naveo je slučaj kada hrvatski radnik, koji je loše plaćen, ode u Švedsku ili Njemačku – on tamo ima približno istu nadnicu kao Šveđanin i Nijemac.
„Dakle, nije na nesposobnosti radnika, u Hrvatskoj on radi za 5-8 eura po sati dok taj isti radnik u Njemačkoj, Švedskoj radi za 20-25-30 eura po satu“, istaknuo je Jurčić za narod.hr.
„Nije problem u iskustvu i obrazovanju radnika, prije svega problem je u efikasnosti organizacije poslovanja države“, objasnio je te istaknuo da je prvi korak kako se u ekonomiji ocjenjuje koliko su efikasne pojedine države – po razlici BDP-a po glavi stanovnika.
„Drugi korak u ocjenjivanju razlika u efikasnosti država, osim u organizaciji države, jest tehnologija“, ocijenio je Jurčić te za ilustraciju naveo primjer – ako se negdje u Švedskoj proizvodi Volvo automobil, a mi nismo uopće sposobni napraviti automobil.
Jurčić je istaknuo kako su Šveđani ovladali tehnologijom, organizacijom, proizvodnjom materijala, procesnom proizvodnjom automobila, a hrvatsko društvo nije.
„Neke države su efikasnije u organizaciji same države i sposobnosti države da organizira složenije tehnologije“, rekao je Jurčić te dodao „ali ne samo složenije tehnologije proizvodnje automobila, nego i složenije tehnologije u širem smislu riječi – organizacija proizvodnje automobila“.
„Primjerice, vi možete moći proizvesti sve djelove za automobile, ali ako ne znate složiti organizaciju kako slagati te dijelove, onda će Šveđani smontirati automobil za pola dana, a mi ćemo ga montirati 5 dana“, objasnio je Jurčić.
Istaknuo je kako nije samo stvar u znanju kako proizvesti neki metalni ili plastični dio, nego se radi o znanju organizacije kako te dijelove što prije i što kvalitetnije složiti.
„A to su sve znanja koja raspolaže društvo, ne pojedinac, nego društvo – tako da nesposobnost države i državnog vodstva lomi se preko leđa radnika“, zaključio je Jurčić dodavši da je sretna ona država koja ima političko vodstvo sposobno da organizira takvo društvo i proizvodnju da može zarađivati 30 eura po satu, umjesto 8 eura.